Pohvala Sveznajućeg
Zborovođi.
Davidov. Jahve,
proničeš me svega i poznaješ,
2 ti znaš kada sjednem i
kada ustanem,
izdaleka ti već misli moje poznaješ.
3 Hodam
li ili ležim, sve ti vidiš,
znani su ti svi moji
putovi.
4 Riječ mi još nije na jezik došla,
a
ti, Jahve, sve već znadeš.
5 S leđa i s lica ti me
obuhvaćaš,
na mene si ruku svoju stavio.
6 Znanje to
odveć mi je čudesno,
previsoko da bih ga dokučio.
7 Kamo
da idem od duha tvojega
i kamo da od tvog lica pobjegnem?
8 Ako
se na nebo popnem, ondje si,
ako u podzemlje legnem, i ondje
si.
9 Uzmem li krila zorina
pa se naselim moru
na kraj,
10 i ondje bi me ruka tvoja vodila,
desnica
bi me tvoja držala.
11 Reknem li: »Nek’ me barem
tmine zakriju
i nek’ me noć umjesto svjetla okruži!«
–
12 ni tmina tebi neće biti tamna:
noć sjaji kao
dan
i tama kao svjetlost.
13 Jer ti si moje
stvorio bubrege,
satkao me u krilu majčinu.
14 Hvala
ti što sam stvoren tako čudesno,
što su djela tvoja
predivna.
Dušu moju do dna si poznavao,
15 kosti moje
ne bjehu ti sakrite
dok nastajah u tajnosti,
otkan u dubini
zemlje.
16 Oči
tvoje već tada gledahu djela moja,
sve već bješe zapisano u
knjizi tvojoj:
dani su mi određeni dok još ne bješe ni
jednoga.
17 Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokučivi,
kako
li je neprocjenjiv zbroj njihov.
18 Da ih brojim? Više ih
je nego pijeska!
Dođem li im do kraja, ti mi
preostaješ!
19 De, istrijebi, Bože,
zlotvora,
krvoloci nek’ odstupe od mene!
20 Jer
podmuklo se bune protiv tebe,
uzalud se dižu tvoji
dušmani.
21 Jahve, zar da ne mrzim tvoje
mrzitelje?
Zar da mi se ne gade protivnici tvoji?
22 Mržnjom
dubokom ja ih mrzim
i držim ih svojim
neprijateljima.
23 Pronikni me svega, Bože, srce mi
upoznaj,
iskušaj me i upoznaj misli moje:
24 pogledaj,
ne idem li putem pogubnim
i povedi me putem vječnim!
Slava Ocu i Sinu,
i Duhu Svetome.
Kako bijaše na početku,
tako i sada, i vazda i u vijeke vjekova,
Amen!
No comments:
Post a Comment
just do it