Gledat će Onoga koga su proboli

"Blago narodu kojemu je Gospodin Bog" Ps 33,12.
Blago narodu kojemu je Bog naš Gospodin.
Blago narodu koji za Boga ima Gospodina Isusa Krista.

I kada izgubiš Boga svoga iz vida, uvijek imaš Njega, Boga svoga da te spasi. I kad Bog zašuti, uvijek Ga možeš moliti, možeš Mu zavapiti i gle, Riječ uskrsava Njegova i On te čuje.

Kao opčinjeni Duhom Tvojim odvedoše Te na ovo suđenje zemaljsko, odigraše farsu po volji Providnosti jer Ti sam od sebe život svoj ponudi i dade kao ljubav za pomirenje i oslobođenje čovjeka od grijeha; dade život za svoje prijatelje ljude.
"Kriv je!", rekoše krivci.
"Jesi li Kralj?", upita Pilat, zemaljski upravitelj i vladar nad narodom Tvojim iz kojega poteče Ti, Kriste, Sine Boga otaca vjere, Abrahama, Izaka i Jakova.
Čujem kako govoriš: "Ja sam Put, Istina i Život; nitko ne dolazi k Ocu osim po meni."
"Raspni Ga!", povika zloduh i kandžama se prilijepi za Tebe, Isuse, Sina Svevišnjega.
Trnje i kruna, krv i bol, križ i muka. Za naše grijehe probodoše Tebe, zbog naših opačina.
"Evo ti sina"; Sin Tvoj dolazi, Oče, k Tebi, Sin Tvoj, Tvoja Riječ napušta zemlju, a ostaje u čovjeku, u nama.
"Evo ti Majke"; dočarati to povjerenje, opisati vjeru; navještaj Radosne vijesti. 
"Duh Gospodnji je na meni", Ti reče, Duh je na nama Tvoj.
I pada grobni kamen, anđeo pratitelj reče: "Uskrsnu kako je rekao". Svjetlo, sjajno svjetlo vjere.
"Uzlazim Ocu mojemu i Ocu vašemu".
Nema na svijetu drugoga Imena po kojemu nam se spasiti, kako je liječio Petar, sin Jonin i kako Crkva Tvoja liječi: "U ime Isusa Krista iz Nazareta, ustani i hodaj".
‎15. ‎siječnja ‎2019. 19:18:42


Praznina ostaje, tupost nekakva, ramišljanje prestaje u susretu s Tvojim veličanstvom. A tako si krotka i ponizna srca, duša se navikne na Tebe, navikne se na život u vjeri s Tobom, u povjerenju koje Ti razvijaš svojom božanskom voljom i mojim blagovanjem Tvoje žrtve u vjeri koja je tako neprimjetna kao da je niti nema, a ipak sam negdje drugdje, u Tebi.
Znali su da činiš čuda, da liječiš, da oživljavaš mrtve, da uskrsavaš, a probodoše Te kao nesvjesna svjetina jer tako se moralo zbiti i tako se događa neprekidno: lijepim se kandžama grijeha za Tebe i potom probadam Tvoje blago i milosrdno srce. Ubijam. Ubijam grijeh u sebi, a ne mogu ga uništiti, ne mogu ubiti nešto što nije živo, barem toliko živo kao ja ili kao moja vjera u Tebe. Svom silinom probadam Tvoje srce jer mislim da ću možda tako riješiti tu dvojbu sa svojim grijesima. Ali grijesi se mogu samo oprostiti i zaboraviti, tada ni grijeha, ni njegove smrti nema jer se sakriva u Tvojoj smrti na križu. Ti si poslije naviještao mrtvima, Ti si poslije uskrsnuo, uzašao na nebo, a ja ostajem i gledam u prazan križ, sjećam se opraštanja: "Oče, oprosti im jer ne znaju što čine." Ali ja znam, uvjerena sam da znam što činim, znam da griješim i ne mogu ništa učiniti da to spriječim. No, odjednom i nemam više što spriječiti, grijehe svoje sam zaboravila jer si ih Ti zaboravio, jer si mi oprostio. 

Samo da ne griješim više, da ne griješim jer kazna za grijehe moje je previše bolna: tražim Te po pustarama, tražim Te u svome umu, tražim Te u srcu svome, ali ostajem tupa iako znam da to neće potrajati; uskoro će me to sve zaboljeti kao vatra duševna i tada ću se, ako imam snage, ponizno i s povjerenjem u Tebe, pokajati. I neću više griješiti, možda će to doći tek nešto kasnije, poslije opetovanih grijeha, ali onda odjednom neću više griješiti. No, doći će nove kušnje, pojavit će se grijeh, i novi, i drugačiji, a opet isti onaj grijeh koji smo zaboravili, samo što će drugačije izgledati, kao vuk u janjećoj koži.

Molim i prosim, vapim i molim, molim s povjerenjem, dolazim bliže k Tebi, dolazim k sebi i, već sam to prošla, grijeha nema. Pobježe od Imena Tvojega.

I opet gledam kako sam Ti probola Tvoje milosrdno srce, a ponekad pomišljam: zar sam Te zato morala žrtvovati, za te moje gluposti, nemarnosti i površnosti? Za svaku sitnicu probijam Ti srce. Zbog svake sitnice, zbog svega dao si mi srce svoje, dao si mi život svoj, dao si mi žrtvu svoju, dao si mi Tijelo svoje i Krv svoju, Duha i riječi Svete knjige Biblije i dao si mi Majku koja me nosi u Tvoje naručje jer zaista se ponašam kao maloljetno dijete.
Isuse, samo sam jedna zemaljska duša, zanesena Tvojim nebeskim stanovima, mirisima, blaženstvima, nježnošću i bojim se tražiti bilo što od Tebe jer Ti mi daruješ najveći i najljepši, najbolji dar koji mogu dobiti i koji pokušavam svom snagom svojom prihvatiti: dao si mi siromaštvo, dao si mi podsmijehe, nevjericu okoline, objede, ruganja, nepovjerenje, neuglednost, post, krunicu, molitvu, Crkvu svoju, mnoga znanja od kojih samo neka mogu upamtiti jer si mi, iznad svega, dao neizlječivu bolest u kojoj Te susrećem kao svoga Kralja nad ovim podanicima zemaljskim, kao svoga Suputnika koji će sa mnom ići ne dio puta nego do kraja i dalje od toga, koji će sa mnom ostati zauvijek. Da nisam tako poremećena, nikada Te ne bih ugledala, Kriste, Bože moj, Gospodine moj.

Svednevice me pitaju: "Gdje ti je sada Bog tvoj?"
I Tebe su pitali zašto ne spasiš sam sebe ako si Bog i čekali su da se dogodi neko čudo. I gledali su Onoga koga su proboli, ali čuda nije za mnoge bilo. A mnogi Te ugledaše probodena, a živa živcata. Ti ih zapali riječima svojim, njima je gorjelo srce i gore od ljubavi kada im tumačiš svoj život i svoju riječ, kada govoriš o prorocima i o svome narodu.
A kada prelomiš kruh života i ponudiš čašu pića duhovnoga, jedu i piju i ništa se drugačije izvana na njima ne primijećuje, pokoji blaži izraz lica, ozarenih lica. Mole i blaženo gledaju, gledaju Tebe koga su proboli.
‎15. ‎siječnja ‎2019. 19:54:19

"I gledat će na onoga koga su proboli"; Zah 12,10b
I vidjet će koliko su zli.