Opet
sanjam, sanjam daleke veze,
krajeve bez povratka,
mjesta
gdje se lome breze
i gdje pijem, daha kratka.
Miomirisi
su tamo slađi od tamjana,
tamo ja iz svijeta putujem
prema
strašnom, nepoznatom, pijana,
samo zato da se otrujem
od
onoga što me čeka iza smrti.
Tamo opasno je,
možeš se u
živom blatu obrti,
a privlačno, slasno je.
Sanjala
sam da odlazim, a ne umirem.
Bilo je to nelagodno, neznano
stanje.
Sjećalo me da ovamo iz praha uvirem,
da me čeka
tjeskobe pranje
i da sasvim sama ostajem
negdje gdje
sam zapela u letu.
Sav taj prostor sada dajem
za jednu
običnu riječ u stihopletu
ili bilo što drugo i
konkretno,
za življenje života najobičnijega,
za
bježanje od samoće nespretno
ili od bilo čega tomu
sličnijega.
Ipak, sve bih dala samo da mognem
opet
putovati istim onim krajevima,
obećanje veliko da smognem
da
ću boriti se zmajevima
i preživjeti.
Možda mrtva
ostati
i posivjeti,
a pred tebe stati.
Bila sam
u zemlji zvjerskoj;
sanjala sam da sam sasvim sama
u
ljepoti i blizini nebeskoj,
negdje gdje mi bez tebe je uvijek
tama.
03.05.2014. 17:17
.jpeg)
No comments:
Post a Comment
just do it