Pod stare dane, kada se osjećaš sretno kao dijete, kao da se tek sad konačno rađaš, počinješ spoznavati sliku kojom nas je Gospodin uresio: svako doba ima svoje prednosti, svako doba nosi svoj doprinos ljudskoj osobi.
Zamisli kako si nespretan kad si dijete, kad si mlad, kad ne znaš točno što želiš, kada to ne znaš ostvariti. A puno bi htio. No, kako se do te punine dolazi?
Moraš postati oronuo, naboran, spor i kontemplativan,a ne onaj poznati starac u dobroj formi kojemu se ljudi dive. Čemu se dive u snažnom starcu? Ti takav nisi postao zato što nosiš u sebi mudrost, iskustvo ili možda neke strahote iz mlađih dana. Tako se ne postaje starac već možda samo malo površan ili nepromišljen.
Kad si mlad, tijelo radi dobro svoje poslove, sve odlično funkcionira.
Čovjek se može i natjecati u sportskim disciplinama ili u oštrini inteligencije.
Tada si malo stariji, malo ti je žao zbog toga, malo si previše negativan. Ljubomoran si na ženu, ona na tebe.Djeca su stvar za preživljavanje, a i roditelji su djeci isto.
Mnogi će reći da uživaju u životu, ali ga u biti degradiraju.
Kad dosegneš mio božanski mir, znaš da si u zlatnom dobu. Nije problem dokučiti razloge, uzroke i posljedice, nije problem voljeti ljepote svijeta, nije problem ljubiti Stvoritelja, dodirivati se s njim u svakoj misli, biti s njim jedno.
Živjeti uglavnom sam, živjeti nekako baš svoj život, a ne tuđi, bez imitiranja, bez tuđih poštapalica i životnih primjera,kakva divota!
Živjeti jednostavno, malo jesti, malo raditi, jednostavno uživati, imati Isusa. 26.08.2025.20:16
No comments:
Post a Comment
just do it