Euharistijsko ljudsko srce

Čisto srce je ono iz kojega izlazi dobro i koje dobro vidi sve. Zle misli izađu iz slijepa srca.

Ono što je često najteže – čistoća života – jest prvo i osnovno što će nas dovesti u Isusovu blizinu. To je mnogima nepojmljivo teško i nesuvislo. Teško je spojiti pojam srca i razmatranja ili promatranja svijeta s pojmom zabave sa suprotnim spolom, s pojmom feminizma ili rodne ideologije od koje se, navodno, samo super inteligentni ljudi razvijaju rapidnom brzinom i moći, velikom slobodom koja uopće nije sloboda nego jedna vrsta modernog oblika ovisnosti o destruktivnosti i smrti.

Čistoća od bludnosti, čistoća srca, misli, osjećaja za ljude...A kad smo jednom blizu Gospodina, i on sam će već povući naše konopce k sebi. Uz čistoću života ide odmah i pravednost i milosrđe, poniznost, pokornost i poslušnost, ali to je sve zapravo čistoća i svetost i dobrota duše.

Znamo da nekima to nikako ne odgovara, imaju pogrdne nazive – čistunci i puritanci – za ljude koji iskreno žele biti što bolji ljudi, živjeti u aktivnome miru i postići uz Gospodina svetost.

Oni koje nije za to sve briga, zaista ne mogu shvatiti, niti vjerovati u to. Nije im logično. Ali Božja misao nije ljudska misao, niti način i put.

Ljudi misle da znaju i da će lako spoznati što im je činiti da bi postigli ono nešto što žele. Ako se žele obogatiti, moraju raditi ili krasti ili imitirati one koji dobro zarađuju. Ako se žele dobro provesti, moraju se praviti ludima jer ludosti njih neodoljivo podsjećaju na sreću zbog koje im drugi ljudi zavide pa su ovi još sretniji zbog te ljubomore.

Ali Gospodin je taj koji uvjetuje u svome milosrđu hoće li netko biti čist i sretan. Gospodin se smiluje svakome, daje kišu i sunce svima podjednako. Neke posebno izabere i učini da budu onakvi kakve ih je zamislio Bog, a mnogima, koje također zamisli Gospodin, ponudi kušnje kako bi izabrani bili što svetiji na kraju, što bolji, što sretniji.

Svi znaju, ali nitko ne uči činjenice da se pred Bogom i ljudima ne glumi nego da se razvija relacija i odnos, to jest prijateljstvo, milosrđe, ljubav, karitas, agape. Ljudi misle da to nije potrebno uvježbati, da je srce dobro takvo kakvo je. Uzalud se čude i pitaju odakle kušnje za svaku osobu. Odgovor je u Euharistiji.

Bog te može prokušati u siromaštvu i bogatstvu ili u pameti i ludosti, ili u strpljenju i srljanju, ili u bolima i ometanjima ili u sreći i darežljivosti.

Sjeti se smrti. Sjeti se Posljednjeg suda. Sjeti se Isusovih Blaženstava. Ako ne prije, tada ćeš spoznati.

Ako ne prije, niti tada nećeš vjerovati jer nećeš imati kušnju, probu, iskustvo dobrote, istinoljubivosti, pravednosti, poniznosti, skromnosti, umjerenosti, jakosti, čistoće.

Evanđelje po Mateju, glava 3 

2. EVANĐEOSKA BESJEDA NA GORI

Blaženstva

(Lk 6, 20–23)
Ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. 2 On progovori i stane ih naučavati:

3 »Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!
4 Blago ožalošćenima:
oni će se utješiti!
5 Blago krotkima:
oni će baštiniti zemlju!
6 Blago gladnima i žednima pravednosti:
oni će se nasititi!
7 Blago milosrdnima:
oni će zadobiti milosrđe!
8 Blago čistima srcem:
oni će Boga gledati!
9 Blago mirotvorcima:
oni će se sinovima Božjim zvati!
10 Blago progonjenima zbog pravednosti:
njihovo je kraljevstvo nebesko!«