Slava za narod je ona slava o kojoj se najdalje čuje jer kakve svrhe ima širiti nečiju slavu, a koja ne dopire daleko, koja je tamna, siva, mala, povučena, koju ljudi ne primjećuju.
Takva slava otkriva se u vječnom životu, na Posljednjem sudu, ali kad slaviš Gospodina, čini to svom silom, ljepotom i snagom da prijeđe na tebe kao sunčeva svjetlost. Jer kad slaviš Boga, njegova se slava u tebi plodi. Zato je dobro što više ljudi čuti za slavu Isusovu, što veći narod da se okupi Boga slaviti, Bogu zahvaljivati, s Bogom se voljeti.
Biti poslanik znači biti nečiji Ambasador i tajnik, vršitelj dužnosti i posjedovatelj autoriteta što ga ima Gospodar koji ga je poslao. Poslanik raznosi poštivanje i slavu svoga Gospodara i vrši svoju i njegovu dužnost, poštovan je među narodima kao važna, jako važna osoba. Takvi su bili i Isusovi apostoli i učenici, sljedbenici i pratitelji.
Samo s jednom razlikom. Apostoli su pronosili Radosnu vijest i krstili, svi su sljedbenici primali Duha Svetoga i, s liturgijske, vjerske i posvećujuće strane još su, uz poslaničku, imali i svećeničku, posvećujuću čast, slavu Duha Sveoga u jedinstvu Oca i Sina.
„I uzet ću sebi između njih svećenike, levite« — govori Jahve, Iz 66,21”.
No comments:
Post a Comment
just do it