Slavim te, Oče

Kada nam Isus kaže da nitko ne pozna Sina do li Otac, niti Oca do li Sin,

vjerojatno time misli na one najmanje, djecu, siromahe i sluge koji većinom Isusa poznaju i prepoznaju dok oni koji ne znaju o Bogu barem ono nešto što je u Svetom pismu; ne znaju, a morali bi spoznati.

Jer kakav bi to bio naš Bog kad se ne bi dao mnogima upoznati?

No, stvar je u ljudima koji jednostavno ne razumiju veličinu i malenost Boga našega. Mnogi znaju filozofirati i u apstrakcijama Boga analizirati,

ali ga srcem ne poznaju, niti dušom da bi ga doživjeli, osjetili ili primijetili.

Kada god molim (usredotočeno) Žalosnu krunicu kao danas, odu mi suze na oči barem malo, ali to nije izričito zbog toga što se tu opisuje Muka Isusova nego zbog toga što se sjetim koliko mene, baš mene osobno ljubi Bog, kao da mi želi reći:

„Eto vidiš, dijele moje haljine i odguruju me amo - tamo, a ja se puštam jer toliko te volim, puštam da se loptaju sa mnom. Što je to prema mojoj ljubavi za tebe, to njihovo prijezirno glumatanje, igrokaz za neuki narod koji ništa ne razumije, zajedno s tim vojnicima. Toliko te volim da bih se opet pustio bičevati, koliko god puta je potrebno, makar molio bi Oca da otkloni muku od mene, ali samo kad se tebe sjetim, gotov sam za trnovu krunu, za Križni put...za raspeće.”

Svi bi morali spoznati koliko me Bog ljubi, možda bi tada poželjeli doživjeti takvu i toliku ljubav Boga.

Morali bi znati velikodušnost i milosrđe koje se u Starom zavjetu opisuje. Upoznali bi malo tu Božansku osobu, tek toliko da bi na kraju mogli vjerovati Isusu i Crkvi njegovoj jer kad poznaješ prijatelja, nitko te ne može uvjeriti ničime da tvoj prijatelj nikada nije ni postojao, da si ga umislio.

Drugo je umišljati, a drugo je poznavati, naročito u hebrejskom smislu.

Kod nas nekoga poznavati znači piti s njime kavu povremeno ili češće. To nije spolni odnos, nije brak, nije prijateljstvo koje je neraskidivo i vjernije nego u bračnih supružnika. A u Židova je to potpuno prepoznavanje nekoga kao sebe samoga i više. To je ono kad mi kažemo da smo jedno, ali nismo, no, otprilike se to misli.

„U ono vrijeme reče Isus: »Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima.

Da, Oče, tako se tebi svidjelo.

Sve je meni predao Otac moj i nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti.« (Mt 11,25-27).”

Eto, tako se našem Bogu svidjelo. Ako me želiš za Boga, tada nauči nešto o meni jer ja sam ti uzor. Moraš biti kao ja jer ja mogu lako biti kao ti. Moramo nalikovati, moramo biti jedno. 19.08.2025. 09:28