U tvojim sam rukama,
na tvome dlanu,
mada si nebesnik ti,
a na zemljinom tlu sam ja.
Ti si na križu, uzvišen,
a ja dolje, u molitvama.
Suprotnosti gajimo,
a isto mislimo i kažemo.
Ja se čudim neprekidno,
a ti raduješ se mojoj sreći.
Bi li bilo moguće tako
da nismo blizu i udaljeni,
Persone sa svojim osobnostima,
tko bi znati mogao.
Bi li nam bilo ovako lijepo,
bismo li i tada ostali čovjek i Bog?
Kad mi je bilo najgore,
grlila sam tvoju letvu od krvi
i to mi je ostala navika.
Kad je tebi bilo najteže,
nisam te uopće čula.
Koliko si imao strpljenja!
Bit ću ti Bog,
a ti meni narod,
to si mi rekao.
I da nismo na kušnjama,
jednako i ti i ja,
svakojakim,
ne bismo uspjeli ostati
jedno drugome tako vjerni,
vjerni sve do neba.
Biti sa svima jedno,
biti u Trojstvu
kao okupljena djeca,
kao jato pilića
što ih okuplja kvočka.
A tako smo nedostojni tebe!
Molim te, čuvaj nas uvijek,
svakoga tko stigne do tebe.
Ti jedini znaš biti tako malen,
tako jednostavan i neznatan -
- ti ćeš nam, daj, Bože, sve pokazati
u svoje vrijeme.
Tako je malo onih koji dođu,
ulazeći na uska vrata,
koji napipaju put do tebe,
a nitko ne zna koliko su sretni
u ljubavi koja gori samo za tebe, Gospodine.
01.08.2025. 22:50

No comments:
Post a Comment
just do it