Da mi je ogrubiti, da mi je opet otvrdnuti
kao što nekada je bilo bez problema
kad sam Djevu prosila za mrvu blagosti,
kad nada mnom mi nije vladala trema.
Pa da je čovjek, pjesnik reče, zao, grub
i da može izdržati sam i samcat u brdima
tjednima i godinama kao da je stao na sam rub
na svim prokletima i na ružnima i grdima.
I da ne može drugačije nego zviždati,
svirati i pjevati, i slagati rime da ne plače,
da ne tuguje u srcu koje ne može dati,
da ne krši dušu što je meke suze kvače.
Dugo, sporo, i beskrajno tužno vrijeme ide,
prolazi mi kao kolijevka u kojoj nema sna.
Ako negdje boli, ljudi uglavnom ne vide.
Zato sviram još i pjevam, slažem rime ja.
12.08.2025. 12:41
No comments:
Post a Comment
just do it