Moram se javiti,
rekoše mi ptice moje,
vrapci što ih sunce kiti
pa su vedre, sjajne boje.
Crne, oštre, grube slike
sežu iz mojih dubina.
Zatomljavam jadne krike,
došlo meni doba oborina
svake vrste i bez neke veze.
Najcrnije što mi se dogodilo,
stresova se mnogo zajedno zaveže.
Novo se iskustvo rodilo.
Ponekad je dobro sasvim
i osjetljiv mi je dah ljepota,
ali usamljenost crna u gužvama tim
oduzima mi bijeli smisao života.
Isuse, ti blizu ostani mi sada,
ako te zatrebam ja za oporuku.
Ono što mi pričaš, to je nada,
kad mi dlan utisneš, to mi daješ ruku.
Tko zna bismo li mi bili
tako savršeno skupa
da nam se ne smili
što u moždanima lupa.
Utjeho i uzdanice,Kriste,
ostani mi uvijek moj,
ostani mi tu kraj rijeke čiste,
rijeke sunca koje otjeraju nespokoj.
09.08.2025. 09:13
No comments:
Post a Comment
just do it