Izgubiti dar suvislih misli i govora
za ovo prosječno doba starosti,
prihvatiti dar demencije od lovora
jaka mirisa, a ne sjećat' se mladosti.
Dirljiva li sam ti ja persona
i sve više svijetom zbunjena,
makar sam u ponorima krona
izgubljena i ljubavlju ispunjena.
Ne zaboravljam te, Bože,
Isuse moj, niti ruke Majke mile.
Znam što sve tu može
jedno Drvo križa, Rubac mek od svile,
pa da se ni povijena trska već ne slomi,
niti da se ugasi plamen koji tinja
nego čitav jedan bezdan zao da se zgromi!
Majčine su oči bistre, one vode mene kao svetinja.
Ti se moji ponori vuku za mnom depresivno,
ne padam unutra, već ih nosim kao bilo koju letvu
jer ću biti ona koja djelovat će na taj bezdan represivno,
pronaći ću grijeh i dotaknuti Krv ti svetu
što u potocima lije, radi nas.
Rana mladost vraća mi se povremeno,
Bistre oči obećanim sjajem nude spas,
a ja sagibam se k potocima s bremenom.
31.08.2025. 02:36
No comments:
Post a Comment
just do it