Želim ti napisati jedno sporo pismo
koje bi trajalo kao cijelo ljeto,
moj Isuse, tebi i svima tvojima
ako bi im stalo da im srce bude sveto.
Znam za neke hrabre i junake
koji ne daju se ružnoj tmurnosti.
Na njima postoje svijetle oznake,
mada muče se u čestoj tužnosti.
Znam da i ti, Kriste, znaš za njih,
da im krasnu nagradu pripremaš.
Ipak molim tebe sada ispred svih:
obrati pažnju bližnjem kojeg nemaš,
kojega sad mrziš strašnim plamom,
ti, čovječe tvrdoglave nevolje, tragedije.
Sve se vraća k tebi s novim danom
kada izbiju ti nove kosti, stare zmije.
Zar ne vjeruješ ti Bogu Kristu
koji tebe stvori i svijet cijeli,
da ozdravit će ti dušu čistu,
načiniti tebi obraz bijeli
ako samo se potrudiš biti
nježan, mio i pun milosrđa,
ako budeš ljubio te mnoge ljude,
a ne bacao na njih sva srđa.
Bog ih stvori kao tebe, Bog ih ljubi.
Nađi to što u srcu mu prebiva,
naklonost i ljubav, a ne da se gubi.
Bog je opasan kada netko se snebiva.
12.08.2025. 8:26
No comments:
Post a Comment
just do it