Tražim sveto ime, tražim bolje
gdje sam poniznošću razotkrila spas
i na kušnjama mi dobre volje
padam kao pokošeni klas.
Možda previše je tih skrupula,
možda blaža prema duši čeznem biti,
ali strah me je građanštine i bula,
i da ću se opet grdno prevariti.
Posluh mora postojati, bez okvira,
poniznost mi zlatan rudnik plitak;
ali nije moje naći se sred divlja vira
nego Božji Duh mi predočuje Svitak.
Nije moje naći pravi taj trenutak
jer kad hoću, ne mogu tad ništa.
A kad Isus me pozove na svoj vrutak,
eto sveta moga duha na stazama poprišta
kako se dvoumi, kako ne zna, ali kako hiti
po toj zapovijedi stradavati ako hoće sila ta
da ja budem to što moram biti
i da duša čini što se mora, mada malo zna.
I ni manje nisam grešna, niti više,
Bog ne bira po vanjštini svoje službenice.
Zato srce traži svoje ime, tiho, tiše,
zato tražim svoje srce gdje su svetinjice.
A samo je jedna Prva, jedna Majka to je,
dokaz Krista u velikom svijetu,
ispunjena milostima koje se ne broje.
U crnini Sionka je mome vjerskom sjetu.
Tamo mi je blago, i srce bih mogla tu pronaći
pa da uzmognem se boljom osloviti.
Kriste dragi, milosrdni Oče, da Ti dušu mi pomaći,
da mi srce ona može svetim osoviti.
30.01.2023. 20:32
No comments:
Post a Comment
just do it