Zimske noći snježne,
ledenoga zraka,
tihe poput zaleđene rijeke,
traže dah topline nježne
tami dubokoga mraka.
Gdje su sada zore meke?
Oblačno je njima svitanje,
ne razaznaje se niti nit
koja dijeli ove pojave.
Žao onom kog zatekne skitanje,
gdje li će mu zaklon bit?
Ima l' svijetlih zraka da se jave?
Ima li još toplih mjesta
il' ognjišta žarka
na tom krivudavu putu?
Koliko je zima česta!
Čezne sunca jarka
da zagrije i osvijetli rutu.
Blago meni što još imam zid
da Raspelo na njem gledam,
da izmolim Boga naša
za sirota što u snijegu gubi vid,
da ga Kristu odmah predam,
da je obilna mu ispaša.
Da mu nije zima teška
nego skoro laka, kao meni,
da ostvari leden san.
Da ne sanja da je sve to greška
već da počiva u ljetnoj sjeni,
da mu svane rajski dan.
23.01.2023. 04:37
No comments:
Post a Comment
just do it