Ljubav s mačem

 

Opet reče Svevišnji, moj Bog

što oprašta nespretnosti brojne,

da svjedočim, da svjedočim.

I da reknem od života svog,

a iz mene rado idu pjesme pojne

da ih slažem, dragocjenosti da točim.

I, što čujem na to unutarnje uho,

to ja vičem, neznalica beskorisna.

Što tišina kaže, na krovove ode.

Nestalo je priviđenja, doba gluho

kada bijah strašno kompromisna

samo radi mira i tuđe slobode.

Jedno ću ti reći, kad sam pukla,

samo Ljubav bila je na snazi

i da ne povrijedim nikoga i ništa.

Nisam znala da me stalno vukla

i da tako jakom silom nadolazi;

niti moja pjesma nije bila ista.

I što gledam, i što vidim u toj tami,

to sa svijeće mi na svjetlo dana stiže.

Razvila se gusjenica kao leptir noćni

jer mi svi smo sasvim sami

i u nevoljama, ili kad se mrak podiže.

Nismo dobri, lijepi, nismo moćni.

Samo jedan strašan grijeh postoji

koji shvatiš kad je tebi umirati;

to je ono kad ne ljubiš ti u srcu svome.

Ljubim svaku dušu što preda mnom stoji,

još od kada krene Krist u mene uvirati,

ali zavaravanje i lijenost mene zgrome.

Rascjep taj mi dade spoznati da gledam

ono što je iznad ludila i znanja,

a da ipak živim poslušno u svijetu.

Istinu i pravednost reče Krist da ne dam

i da sjećam se tog ljubaznoga stanja,

makar, kada planem, gruba sam i cvijetu.

Jer Istina je strašna, Ljubav često mač donosi.

Tvrdovratu smrt ne pokori ništa manje

nego što su kazne, patnja, muke ili boli.

Bolje i to nego da te neviđeno zlo pokosi,

ili da te okupiraju sve rajske sanje.

Ova Ljubav traži ratnika sa srcem koje voli.

20.01.2023. 20:59