Riječ na srcu

 

Usred molitve me nađe Krist

da Mu budem riječ na djelu,

pošalje mi Duha jaka, snažna.

Moj mi razbor nije bio čist,

a i zadobila rane u svom tijelu.

Svaka riječ bijaše mi zarazna,

Duh se protezao svuda naokolo,

i u visove čak iz kojih se slijeva.

Ponio me gdje se znanje množi,

a ja bijah samo roblje golo,

moždane mi bile kao pljeva,

iglice i titraji su bili mi na koži.

Priznajem da nije bilo bezbolno

to stanje što je dugo potrajalo

dok ja lutala sam ovim gradom.

Majka mi na srcu bila dragovoljno,

a srce se više puta pokajalo

dok sam sklanjala se kradom.

To mi nije ništa od pomoći bilo,

Duh je Krista svedohvatljiv,

uvijek bio, bit će i ostao jest.

Ne, nije meni se to samo snilo,

prošao je, velik i neshvatljiv,

ostavio mi na dlanu samo čest.

I još uvijek nisam sve to potrošila

što mi dade Bog moj odozgora,

ne znam kako, niti kojim skutom.

Tek sam sada malo prišla gdje sam bila,

da me poveo do granica i obzora,

dao mi da gledam pod Njegovim kutom.

Tu se radi sve o nadnaravnom,

i o svjetlu, i o zvuku, i o duši

pa je teško prijeći svojom silom.

Još je dublje kada goriš vatrom stalnom

što se ne da izdržati i sve sruši,

ali duboko i kao medom, kao svilom.

Daleko je Božje srce, od nas je visoko,

Njegove su misli kao nama zemljotresi

usred bijela dana i u pomrčini svijesti.

Ali isto srce Mu je u nama duboko,

pomiče nas i sva nadanja odriješi

pa nam daje mir od Radosne vijesti.

Privlačno je Bogu se obratiti

točno onog časa kad se slavi

Pashalno otajstvo, Uskrsnuće,

Krista koji će se rado napatiti,

Crkvu kojoj rade svi o glavi

dok još ona moli za sve umiruće.

Tako, svakog dana slavim imendan,

Bog je sa mnom i uz mene,

i svi sveti koji Kristovo su tijelo.

Opet Majka dođe mi u jedan san

da pogura moje lađe snene;

tada znam da vida moje orošeno čelo.

25.01.2023. 18:02