Rađanje vjere

 

»Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga
i u mene vjerujte!” Iv 14,1

Vjera je Božji dar.

Ona se uvijek iznova rađa i sve više razvija kada Bog pozove čovjeka na životno putovanje i na vjersko hodočašće.

„Vjera je čin razuma koji, na zapovijed volje koju pokreće Bog milošću, daje pristanak božanskoj istini” (Sv. Toma Akvinski, KKC 155. odlomak).

O vjeri se može i mora pripovijedati, razmišljati i kontemplirati na dugačko i na široko. I nikada se ne zna gdje počinje, niti gdje završava u jačem ili slabijem obliku.

U molitvi krunice vjernik neprekidno promatra Gospodina Isusa Krista, a u tome promatranju nalazi sebe, svoj identitet i svoju subjektivnu vjeru.

Na misnim slavljima vjernici uvijek iznova proživljavaju otajstvene događaje koji su u bilo kojoj vezi s Gospodinom, svaki put na drugačiji, ali vjerski način.

***

Kako tumačiti nevjernicima svoju vjeru, često je teško pitanje u svijetu bezbožništva, ratova, abortusa i kulture smrti. No, vjernik sebi puno lakše tumači kršćanska i katolička otajstva.

Pokušati najkraćim načinom izreći rađanje i razvijanje vjere znači oduzeti joj božansko bogatstvo, neizmjerje i izobilje. Postoji, na primjer, svakoga dana drugačiji pogled na vjeru za vjernika, to je molitva po pojedinim otajstvima krunice. Na taj način može se uvijek „dobiti” nekakav sažetak rađanja vjere i sazrijevanja vjere, uvijek drugačiji, uvijek istiniti, uvijek poseban, uvijek neki novi način sagledavanja.

***

Preobraženje Isusovo uzrokuje u sljedbenicima Kristovim ugodne osjećaje i nježne želje, dobru volju, a um je vjernikov u službi toga lijepog trenutka i čezne ostati zauvijek tako. Rađa se čovjekova vjera, čovjekov odnos prema Bogu.

Na slavlju Euharistije događa nam se slično prilikom čina Pretvorbe i podizanja Tijela i Krvi Kristove kada po svećenikovim riječima, zazivima i molitvama u prilikama kruha i vina na privilegirani način Krist dolazi na susret sa svojim narodom.

Ta vjera je na nekom djetinjem stupnju, ispunjena djetinjim oduševljenjem. Moliti je ugodno, u susretu s Isusom je vjerniku lijepo, čak toliko da se ne pita ništa posebno, niti odakle to stanje, niti kamo vodi, niti općenita pitanja o Bogu i čovjeku. Kao da nema znatiželje i nije ni potrebna.

Tek nakon uskrsnuća Isusova od mrtvih, apostoli i sljedbenici koji su se susreli s Uskrslim, koji su Ga vidjeli i čuli, opipali i doživjeli postaju ljudi vjere koja traži nešto više od ugode, mada ne može objasniti kako se događa sve oko života i smrti. Rađaju se bezbrojna pitanja i nastaju bezbrojne nedoumice.

Slično se događa vjernicima na slavlju Euharistije prilikom lomljenja Kruha, to jest Tijela Kristovoga: vidjeli su Gospodina, znaju ponešto o Bogu i o sebi i još uvijek žele učiti o tome i znati više, po mogućnosti sve. No i to je dovoljno jer je pred narodom uskrsli Jaganjac koji oduzima grijehe, koji oprašta grijehe zbog kojih nastupa smrt čovjeka, smrt koju je Jaganjac pobijedio i uništio pa sve to pokazao svim ljudima, objavio se definitivno kao Spasitelj svijeta.

Ta vjera naroda je zrelija vjera, vjernici kao temelj svoje vjere imaju u srcu činjenicu da je Isus uskrsnuo i da će i oni uskrsnuti. Ugoda koja se javlja u molitvama stvara nešto nalik ovisnosti vjernika o onome što vjeruje, a zapravo ovisnost o Bogu. Također, vjernici razlučuju duhove i uče što je grijeh, što je ono što je potrebno izbjegavati, a što je to što je potrebno činiti da bi na Posljednjem sudu, po uskrsnuću od mrtvih, dospjeli u Gospodinovo kraljevstvo nebesko, a ne na muke paklene gdje je plač i škrgut zubi.

No, bilo je neophodno da Gospodin ostane s apostolima, da ostane zauvijek prisutan uz svoje vjernike i čitave narode. Stoga, nakon što Isus uzađe na nebesa i sjede s desne Ocu, mora se dogoditi poslanje Duha Svetoga.

Tek po Duhu Kristovom i Duhu Boga Oca vjernici mogu postati zreli i odmaknuti od one djetinje vjere, a da ne izgube one lijepe osjećaje i ugodu molitve i suživota s Isusom. Sada već znaju iz vlastitog iskustva da su ta ugoda i činjenica uskrsnuća zapravo Ljubav, a to je Bog kojemu sve vjeruju i kojega slijede. 05.01.2023. 09:11

„Vjera je sigurna, sigurnija od svake ljudske spoznaje, jer se temelji na samoj Riječi Boga, koji ne može lagati. Doduše, objavljene istine mogu se ljudskom razumu i iskustvu činiti nejasnima, ali 'sigurnost koju daje božansko svjetlo veća je od sigurnosti što je daje svjetlo naravnog razuma' (Sv. Toma Akvinski). 'Deset tisuća poteškoća ne čine ni jednu jedinu sumnju' (John H. Newman) – KKC, 157. odlomak).”