Pismo predaje

Pisat ću ti svakog časa

na listu papira

slova pjesme, dugo pismo.

To će biti jedna pravocrtna trasa

jer sam potrebita mira,

jer me ljubiš i mi stranci nismo.

Pripovijedat ću ti značajne detalje

što ih ovaj život skriva,

radosne i teške stvari.

Znat ćeš zašto nisam htjela dalje,

tako životna se ispovijed otkriva

za koju ni papir taj ne mari.

Predat ću ti breme, njegov pečat

jer ga nikad nisam ispustila,

jer ga nikad nisam rekla.

Mjesečina mjesto mene tu će klečat'

jer ni zemlja breme nije izustila,

ispunjeno pobjedama koje ja sam stekla.

Ljudi viču, šapuću i stenju,

govore o sebi kao navijeni,

a iz mene ne ide to, ne ide.

Otac naš sve zna, gradi moju stijenu.

Neki darovi su bolje razvijeni,

a za mnoge kažu da se ne vide.

Sve se spozna kad se Ljubav sretne.

Ni tvoj život nije poznat niti cvijetu.

Nije važno ako danas čuješ glas od pjene,

ako Duh ti Sveti nađe oči sjetne

koje mirno kruže po bijelome svijetu

i pronađu svjetlo usred mračne sjene.

Nisu važni ti životi ako zaboravi

tvoje srce sve, kao sad i moje,

ako znamo da smo oprostili.

Čovjek uvijek sebe natovari,

nema vremena, ni dobre volje,

a mi smo se Ljubavlju tom orosili.

Lijepo li je ostarjeti na Tvom dlanu,

blagi Bože, milosrdni Kriste,

naći sve te ljude, slobodne i drage.

Lijepo očekivati je u Tvom planu

sve te duše, drukčije, a iste,

zagrliti Majku, sveznajuću, ruke blage.

18.01.2023. 21:46