Vratnica života

 

Ne pitaj se što mi se događa

na tom svjetlu, u toj tami

kada tvoja pažnja jako me pogađa.

Danas tebe gledam, mada nismo sami.

Tebe osjećam pod svojom kožom,

oko srca i u kostima što blijede.

Isus Krist nas počastio svojom ložom

da u meni sad ostvari svu duhovnost bijede.

Jer u njoj se rađam, ona vjeru mi razvija,

ljubav postaje mi sasvim svijetla, jasna.

Zid preda mnom sporo se razbija,

iza njega nazire se Isusova duša časna.

Kako daleko su meni te nebeske stube,

a, uz tebe, lako njima kročim.

Sjećanja se zla u srcu potpuno izgube

i ja tvoje napore u molitvu pretočim.

I da toga nema, o, da toga nema,

bezvoljna bi ova duša zapala u san.

Ali danas ona slavna anđeoska trema

podiže me, grije, pretvara u lan,

anđeo me Gospodnji svu preodijeva.

Doprinos je tvoj za mene neizmjeran

i sad, što da čini ova duša koja pjeva,

nego da ti bude narod zadobiven, vjeran?

Danas, kad su ljubavi sve zabranjene,

ti mi posta vratnica života.

Kada božanske su staze izranjene,

ti si meni stubište do svih divota.

21.01.2023. 19:35