Nadomak raja

 

Prolazim skladno

svijetom ekrana,

blještavih zaslona,

a područje jadno,

duševna rana

kao tajna korona.

Toliko vremena

čovjek ima,

a ne da se stresti

od teška bremena

i samo klima

da ne bi ga smesti

savjesti glas.

Tupost u drijemu,

bezimen porod

ni ne traži spas,

obitelj na trijemu

gdje ne cvjeta plod.

Okreni se k rodu,

mužu il' ženi,

djecu pomiluj.

Plovi na brodu

dok sve se pjeni,

duši se smiluj

koja će ostati

nakon kraja,

brzo i skoro,

pred Boga stati.

Između tebe i raja

sve gorko je, oporo.

Znam da si svuda,

Isuse Kriste,

al' na oltaru

otkrivanje čuda.

Duše će čiste

ići u paru

i u množini,

u razgovoru

i na djelu

prema širini,

na svetu goru

i bliže Tijelu.

Bliže te Krvi

koja budi

život i um.

I besmisle mrvi

da postanu ljudi

što čuju i šum.

Umjesto da upravlja,

postaje rob

i ne zna to reći,

čovjek bez zdravlja;

proklinje kob

i teško mu prijeći

na poljane duha

što ljubav sije,

što svakog odmori

tko ima ta sluha

što srce grije

i svemu odoli.

I razgovara tko moli

ta jednoga Boga,

Presveto Trojstvo;

zna kako se voli

svaku i svakoga;

nebesko svojstvo.

22.01.2023. 18:07