Niti molim, niti čeznem da svi budemo jedno
jer ni ne znam što to znači,
kako li to izgleda.
Zar da postavim se ubojici bijedno
koji se ne kaje, nego zrači
svime što me zauvijek izjeda?
Već ne sanjam da u rajskom dvoru
pjevaju svi kao omamljeni,
čineći od sebe nerazumne lude.
I da spoznat ću i dušu svakom stvoru,
da ću biti kao bog, kao jaram osamljeni,
koji drži grijehe za sve ljude.
Noću gledam teške more, danju sanjam noć.
Sva je sreća da to kratko traje
i da se probudim kao leptirica mlada.
Znam da nisam dostojna i da nemam moć,
ali da mi Isus svu slobodu daje,
i da neću stihovati kao sada.
Želim ostati na Tvome, Kriste, dlanu,
da ne spadnem, da ne skliznem,
da ne zahvati me ponor pakla
što ga gledam kao najtežu Ti ranu
pa za malo i u plač da briznem,
razbijem se kao da sam sva od stakla.
Čini mi se često sve će slično biti
kao što je na toj zemlji uspona i pada,
turbulencija i oscilacija u hodu.
Da od anđela ću mudrost zadobiti
jer i ona u dinamičnosti vlada.
Uz nju spoznala bih Jaganjčevu odu.
23.01.2023. 19:35
No comments:
Post a Comment
just do it