Slavna baština

 

Prazne duše, ali srca medna

hvalim Tebe, Kriste, jedinoga

da sam ljubavi Ti vrijedna,

Tvog života nevinoga.

Da sam lahor, povjetarac,

da sam vatra naložena

što bi razbuktala svaki žmarac,

ipak ostala bih Tebi zadužena.

Da sam sjeme nepozvano,

da sam zemlja suha, blaga

i da zlo mi nije strano,

ostala bih Tebi krošnja draga.

Da sam nježna, slabija od klasa

što je netom nikao u sjeni

i da sam divota rajska krasa,

Ti bi opet stvarao po meni.

I da sam Ti siromašak,

vječni tragač istine i sklada,

da mi glas je kao dašak,

Ti bi dao da me milosrđe svlada.

Slavim Te jer Tvoja sam svojina,

a Ti baština si moja slavna.

Kad obuzima me životna milina,

Ti si meni izvor, voda davna.

Ti si tihi dah u mome tijelu,

a ja riječi neklesanih, grubih.

Ti mi uze sve u svakom dijelu,

više ne znam gdje se u Tebe zaljubih.

16.01.2023. 22:59