Sunday, January 8, 2023

Prag Obećane zemlje


 

Sad sam stala na taj prag,

vraćat se ne mogu svojom silom,

ma koliko kad bi povrat bio drag.

Ti me vučeš svojom dušom milom.



Nova zemljo krotkih ljudi,

osvojena već i sada ti si

jer po tlu ti prijevara ne bludi,

jer bez bijelih oprava ti nisi.



Već je predala se duša, duh i čovječansko

Bogu dragom i nebesima Mu što ih ljubim.

Moja zemlja zove Ime to božansko,

mada trpkim tijelom i životom grubim.



Rekli bismo, drugo ništa više nema.

Samo kraljevstvo je Krista stvarno,

istinito poput rana što mi ih priprema,

biti mog identiteta sasvim podudarno.



Slijedi tajni susret u bolima svijeta,

ratovima tijela, bolestima stare dobi.

Rano teška Isusova, Krvi sveta,

srećemo se gdje su nestali svi grobi.



Za sve ljude Tvoje rane gore,

miluju me kao nježna zipka.

Ne znam kakve su mi odore,

u nutrini sve je kao svile čipka.



Čekat ću Te, Kriste, i Tvoj sud

jer ćeš podići ta zapretena krila

što ih čvrsto namještam u grud

da bi plaća moja slađa bila.

08.01.2023. 22:42





No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts