Sad sam stala na taj prag,
vraćat se ne mogu svojom silom,
ma koliko kad bi povrat bio drag.
Ti me vučeš svojom dušom milom.
Nova zemljo krotkih ljudi,
osvojena već i sada ti si
jer po tlu ti prijevara ne bludi,
jer bez bijelih oprava ti nisi.
Već je predala se duša, duh i čovječansko
Bogu dragom i nebesima Mu što ih ljubim.
Moja zemlja zove Ime to božansko,
mada trpkim tijelom i životom grubim.
Rekli bismo, drugo ništa više nema.
Samo kraljevstvo je Krista stvarno,
istinito poput rana što mi ih priprema,
biti mog identiteta sasvim podudarno.
Slijedi tajni susret u bolima svijeta,
ratovima tijela, bolestima stare dobi.
Rano teška Isusova, Krvi sveta,
srećemo se gdje su nestali svi grobi.
Za sve ljude Tvoje rane gore,
miluju me kao nježna zipka.
Ne znam kakve su mi odore,
u nutrini sve je kao svile čipka.
Čekat ću Te, Kriste, i Tvoj sud
jer ćeš podići ta zapretena krila
što ih čvrsto namještam u grud
da bi plaća moja slađa bila.
08.01.2023. 22:42
No comments:
Post a Comment
just do it