Papreni kalež vjere

 

Sasvim pogrešne su moje pretpostavke

kada večeri ostare zimi,

kad se bdije duboko u noć.

Nebo kad postavi svoje alke,

kad u sebe zvijezde primi,

tada zna se kolika mu moć,

tada nestane sve osim tame.

Duša nađe kao da se odmetnula,

kao da ni sanjala tad nije

kad je tragala do ljubavi i nade same

pa je lako sebe zametnula,

grešna kako nije bila prije.

Iz daljina dozivaju ljudi,

razne ptice, vuci, hijene, sove

i sva zamrznuta noćna bića.

Vilenjaci kolo vode kao ludi,

svaka vila svoga brata zove,

nudeći mu ukradena pića.

Tmina traži srce da ga slomi

i sva dnevna čudovišta love,

vještice se spremaju za pir.

Dvije molitve to sve u času zgrome,

potom naviru i neke nove

i za dušu nebo šalje mir.

Mjesečino, ti zablistaj sada

poput svjetla iznad voda,

poput spoznaje u moždanima

i u srcu da se budi veća nada

kao što i panj izrodi mlada goda;

pjevaj pjesmu svima odanima.

Pripovijedaj povijest svjetlila u svijetu,

historiju ta krštenja vatrenoga

što ga šalje svećenik od Krista.

I ponudi kalež vjere u svom letu

da ga ispije i paprenoga

ova duša koja vapi biti čista.

03.01.2023. 23:07