Put predodređenih za slavu

 

Bezbožnici 

Bezbožnik (ateist) jest onaj čovjek koji ima duhovni stav suprotan pobožnosti, koji se ogleda u preziranju Boga i Njegova Zakona i to s prizvukom neprijateljstva i prkosa.

Bezbožnik dopušta puni zamah svojim nagonima: himba, nasilje, putenost, oholost, prezir prema Bogu, progon pravednika i siromaha.

Svi će se bezbožnici osobno pojaviti pred Božjim sudištem i za njih neće biti uskrsnuća na život. U stvari, Bog ne želi smrti bezbožnika, nego hoće da se on obrati.(Dufour, 45).

Tko je vjernik i padne u grijeh, potpuno je svjestan da je u velikoj opasnosti od pada u ponor grijeha iz kojega nema izlaza, ni spasa, osim pokajanja i obraćenja. Jer, vjernik već živi u dobrim odnosima sa Svevišnjim, ali ako pada u grijeh, za njega je to pakleno stanje kad postane svjestan gdje je bio, prije nego što ga Gospodin izvuče iz ponora i oprosti mu grijehe, izbriše i zaboravi.

Predodrediti 

Glagol „predodrediti” javlja se samo u Novom zavjetu.

Ljubavlju smo Božjom predodređeni da budemo Božji posinci.

Prema Pavlu, Bog unaprijed ZNA i unaprijed ODREĐUJE. Ti se aspekti ne smiju pobrkati.

a) U Bibliji spoznanje se ne sastoji u nekom spekulativnom činu, već u odnosima dvaju bića. Između Boga i nekih ljudi, već prije stvaranja, postoji u Božjoj misli neka veza ljubavi: njih Bog priznaje svojima. Između tog predznanja i izabranja možemo utvrditi vezu: to su oni koje je Bog od početka izabrao (a ni samim stvorenjima, ljudima nije teško ponekad predvidjeti nečije ponašanje), izabranici smo po predznanju Boga Oca. (1 Pt 1,2). predodređenju je, dakle, izvor u tom predznanju, tom izabranju.

b) Drugi vid Božjeg nauma je izabranje s nekom svrhom, s nekim jasnim određenjem koje dobiva čovjek od Boga od početka i strogo se može nazvati predodređenjem.

Otkupiteljskom nam je žrtvom stečeno pomirenje s Bogom i posinaštvo – Bog nas u ljubavi predodredi za sinove po Isusu Kristu (Ef 1,5). To je u kontekstu dobrohotnosti, milosti, milosrđa i ljubavi.

Čovjek ima tu radost da poznaje početak i odredište Božjeg nauma.

Vjerska povijest dobiva svoj smisao: izabranici su otprije pripremljeni za slavu.

U sadašnjem vremenu događaju se poziv i opravdanje, a u budućem vremenu proslavljenje. Usidren u misteriju Boga, Pavao izražava svoju apsolutnu sigurnost i upotrebljava prošla glagolska vremena.

Sve je doista Božje djelo.

A što biva s ljudskom slobodom?

Pavao rješava to pitanje pozivajući se na otajstvenu i neistraživu Božju mudrost pred kojom se vjernik mora ushititi i ušutjeti.

Bog ne smješta izabranike i one druge jednako u Božji plan: dok su izabranici primljeni za slavu, oni drugi su sami sebe učinili prikladnima za propast. Bog ne predodređuje nikoga za propast. (Dufour 978)

Bogu je potrebno priznati prvenstvo u ljubavi.

„Što se nas tiče, mi ljubimo, jer je On nas ljubio prije (1 Iv 4,19).”

Sveopće pomirenje 

Ljudi su izmireni s Bogom po krvi Križa, a isto tako i s nebeskim duhovima; gotovo je s neprijateljskim stavom što su ga pod ukinutom vladavinom Zakona mogle prema nama zauzeti anđeoske sile (usp. Kol2,15).

Pogani su sada ugrađeni u Izabrani narod s istim pravom kao i Židovi, dokončano je doba odvojenosti i mržnje, svi su ljudi u Kristu samo jedno Tijelo, samo jedan sveti Hram. Pavao, apostol naroda slabo mari za slavne patnje što ga snalaze zbog navješćivanja tog misterija sveopćega pomirenja. (Dufour 906).

Crkva moli za sve ljude, osobito za one kojima je najpotrebnije Božje milosrđe.

Sveti Pavao Apostol je bio nadahnuti teolog i neumorni službenik pomirenja, ali Graditelj tog pomirenja je Isus Krist, po svojoj žrtvi, u svome smrtnome tijelu (Kol 1,22).

Grešnik koji je s Bogom pomiren, ne može Bogu iskazati ugodno štovanje ako se prije ne pomiri sa svojim bratom (Mt 5,23 sl.).

Opraštanje 

Kruna Kristova djela jest to što grešnicima stječe Očevo oproštenje. Isus moli i prolijeva svoju krv na otpust grijeha (Mt 26,28). Kao pravi Sluga Božji, on opravdava mnoštvo čije grijehe nosi jer je Janje koje uzima na se grijeh svijeta time što spašava svijet. Njegovom smo krvlju očišćeni, oprani od svojih prijestupa. (Dufour 785).

I ne samo da možemo pristupiti sakramentima Katoličke Crkve (koja je jedini i najbolji tumač Svetoga pisma), Krštenju, Euharistiji i svakodnevnom sakramentu Pomirenja, nego dobivamo neopisivu snagu i duhovne milosti blagujući Riječ i Tijelo Kristovo.

Zbog svega toga, svi smo dužni u svjetlu vjere svima sve opraštati, uporno i bezbroj puta iznova.

Milosrđe Suda 

Svi potlačeni, sve žrtve bezbožnika, Božji narod i svi ljudi, a svi smo grešnici, s nadom iščekujemo Sud Božji. (Dufour 1293).

Tamo će nas zli duhovi optuživati za naše opačine, ali mi imamo najbolju Odvjetnicu na svijetu, Blaženu Djevicu Mariju koja je sveta i bez mane, i bez ljage i bez grijeha, a ona će se uvijek sjetiti makar i najmanjega dobroga djela koje smo učinili dok bijasmo smrtnici.

Svaki je čovjek inače grešnik, pa kako zamisliti bez strave suočenje grešnika pred Bogom?

Tko će moći izbjeći Sudu ako ne zahvaljujući Božjemu milosrđu koje će i najokorjelijima dati kaznu da krene ispočetka i da služi mučenicima, sretan i blažen zbog takve milosrdne presude.

26.01.2023. 14:27