Večernje sunce zapada još,
mada kasnit će noć samo za kratko.
Gori u studeni kao zlatan groš,
a zrake ne dopiru niti malo glatko.
Promjena vremena, okret nam Kruga
čezne za vedrim proljetnim svodom.
Brazde u oblaku od nebeska pluga
vjetrovi nose ledenim brodom.
Starost je neka tako vedra i lijepa,
ona je plodova puna kao nikada
jer bila je dugo, dugo slijepa,
a sada gleda kao vjenčana mlada.
Nemile bijaše mase i horde,
preljubni skokovi velikih vođa.
Plemiće, dame, kneginje, lorde,
sve ih preživi do svježega plođa.
Gospodin joj predivno, najdraže Biće,
mila je starost Mu siromaška.
Krotka srca nebesko planulo žiće,
osjetljivo poput proljetna daška.
O, daj, dopusti joj, ljubljeni Kriste,
da cvili za Tvojim pašnjakom stalno,
da pronađe suze si vjerne i čiste,
nastale još u doba jalno.
I jače još čezne taj pomlađen stvor
za iskustvom koje mijenjala ne bi.
O, samo da doživi mirisan dvor,
samo da vječno zahvaljuje Tebi.
06.01.2023. 16:19
No comments:
Post a Comment
just do it