Povodljivost protiv božanske ljubavi

 

Ljubav je apsolutna jer Bog je Ljubav (1 Iv). Kada kažemo da netko više voli tamu nego svjetlo, mislimo na povodljivost ljudske naravi.

Kažu ako si lud, ne možeš voljeti blisku osobu.

Istina je da, ako ne ljubiš Boga i ljude, postaješ umno nesposoban, gubiš od zdravog razuma.

Um spoznaje, srce prepoznaje i razaznaje. Razboritost može nešto razumjeti, ali ljubav razlikuje stvari, bića i pojave.

Um je sposoban usvojiti obilje gradiva, stjecati znanje, ali ljubav i povjerenje pamti ono što je relevantno.

Um se prisiljava naučiti, ali vjera i ljubav ne usvajaju besmislice.

Tko je slušao Isusa, znao je da je njegov govor tvrd i neprihvatljiv, ali tko je ljubio i tko ljubi Isusa, zna da je za svako iskustvo i spoznaju nauke potrebno vrijeme i strpljenje, da su potrebna djela i požrtvovnost.

Tko je zaljubljen u Boga, sve prebire u srcu od njegovih riječi i djela, kao majka Marija.

Ljubav, koja uvijek ima povjerenja i puna je vjere i nade, pokušava shvatiti ljudsko srce i blisku osobu, njene namjere i način razmišljanja pa ako je to površno ili grešno razmišljanje, ljubav će upozoravati na to i moliti za blisku osobu Boga, kao majka Monika, majka svetog Augustina koja je izmolila puno milosti za svoga sina.

Istinskoj, trajnoj i prokušanoj ljubavi nije teško vjerovati u uskrsnuće tijela za koje čuje od apostola Božjih, čak joj to dobro sjedne u ovome svijetu koji je pun besmislica pa je nešto tako logično kao što je ljubav Sina Božjega pravo olakšanje za čuti i povjerovati.

Ljudi se jako trude da nešto nauče što su izmislili drugi ljudi.

Često se muče čitav život oko memoriranja i prakticiranja raznih znanstvenih podataka i moraju posvetiti puno vremena tome svom zanimanju, ali ako ne uče humanističke znanosti i otkrića božanskih iz prirodnih znanosti, teško će doći do uspjeha dok je učenje o Bogu i učenje Božje Riječi, Sina Čovječega, Isusa Krista zapravo odmor i olakšanje od zamršenih ljudskih spekulacija.

Jer smo grešni, nama je sve kompliciranje.

Jer smo grešni, mi ne spoznajemo dobro i na rubu smo zdrave pameti.

Udaljavanje iz Božje blizine zove se grijeh.

Grijeh ubija, grijesi otupljuju čovjeka, od grijeha duša gubi dah, suši se i čovjek trune već za života. A što je trulo, to se u peć baca da gori.

Razna ezoterična učenja i praznovjerice čeznu izmišljati bajke o nekom posebnom osjetilu koje zovemo 'šesto čulo', ali pravo osjetilo za istinu i nauka o sreći i životu jest ljubav puna vjere i nade.

Isus ozdravlja ljude jer im oprašta grijehe pa ga vjerujući mogu slijediti gdje god išao jer dobivaju sposobnosti koje prije nisu imali i sakramentalne darove, to je tajanstvena moć ljubavi Božje, moć predanja i djelovanja.

U Gospodinu na nebesima postoji božanski um, nepojmljiva čistoća i svetost. To je ono što je različito kod Božje i ljudske volje. No, to ne znači da čovjek može postati Bog, može biti dionik božanske naravi i ostati vječan, ali početak ljudskoga života nema u sebi uzrok svoga postojanja već mu smisao daje Božja volja koja ga stvori po Riječi svojoj, vjerojatno sa svrhom da čovjeka, sve ljude, pridruži sebi u vječnost.

Ova su razmatranja potrebna samo radi boljega upoznavanja ljudske naravi, odnosno radi bolje detekcije ljudskih grijeha.

Tako čovjek nema niti jednog jedinog stvarnog i opravdanog razloga da se uzoholi, da postane umišljen i da misli da mu pripada neka slava i čast jer sluga je Boga, sluga beskoristan dok nema ljubavi, a kad ima ljubavi, samo slavi Boga za sve što mu je Gospodin učinio i dao.

Nema logike u oholosti, za to nije potrebno nikakvo šesto čulo jer oholost i razne požude očiju i srca, pohlepe i zavisti u sebi su besmisleni i čovjek koji ljubi i vjeruje, zna da mu sve to nije potrebno za sreću.

Grešan čovjek nije jako sposoban razlikovati zloduha od dobrih misli, riječi i djela, povodljiv je za svime što je zlo, to jest za onime što mu donosi smrt vječnu. Jer kad jednom istruneš, više nema povratka i obraćenja, ni povratka Bogu Stvoritelju.

Nauka o Grijehu (koji je đavao, propali anđeo) jedina je važna nauka i veoma je hitna za svako ljudsko biće: neprijatelja treba prepoznati na vrijeme.

Zato postoje stari i novi spisi, Biblija kao najmudrija knjiga na svijetu sa božanskim zapisima nadahnutih ljudi, koji svi tumače ljudima što je Bog u povijesti spasenja čovječanstva sve rekao, savjetovao i učinio da svaki čovjek nađe vječni život i da ne ispašta u svojoj nesavršenosti, grijehu i povodljivosti, da ne pogine ako vjeruje u jedinoga Boga.

Prvo što je činio Isus bilo je istjerivanje zloduha iz ljudskih srdaca.

Samo su zlodusi narodu svjedočili javno, glasno i jasno da je Isus Sin Božji jer su se njega uvijek jedinoga bojali.

A kad čovjek povjeruje, lako kao malo dijete, ono što govore apostoli Isusovi, tada vidi u čemu su ljudski problemi, to jest vidi što je grijeh, a što nije grijeh.

Vjera ljudska je ono preko čega se dopisuju Duh Sveti i bilo koji čovjek i razgovaraju Isus i vjernik. Tako vjernik koji se krsti ima već neku jamčevinu da neće propasti u životu te mu je dovoljno da zamoli Gospodina da ga vrati na prave staze prema raju. 26.01.2025. 23:10

„Isus sjede i dozove dvanaestoricu te im reče: »Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!« (Mk 9,35)”