Želim klicati na velika zvona
kako sreli smo se da me liječiš,
kako si me pozvao do svoga trona,
gotov da pogibiju ti moju spriječiš.
U tim suzama si mene ganuo
kada bijah u danima sivim,
moj je žižak istog časa planuo,
bijah nemoćna i kao mrtva, a sad opet živim.
Znaš da uopće me nije bilo strah,
i bez svijesti moje, ti si, Kriste, bio tu.
Znam da nisam bila samo prah,
već sam Duha budila u svome snu.
Uskoro će opet stići naše vrijeme,
sati zajedništva, svega što smo prolazili
da bih naučila ponijeti ja tvoje breme,
da ne bismo od ljubavi mi odlazili.
Istina je uvijek jednostavna, laka,
stvarnost nije nakićena ukrasima.
Mada šturo izgleda mi nota svaka,
ovo svečanost je koja slavi život svima.
05.01.2025. 17:48
No comments:
Post a Comment
just do it