Bog sveti i svemogući unizio je sebe, nemoćan postade i grešan jer se utjelovi u prah da bi od njega postao čovjek Adam i Eva, Kajin i Abel, Abraham i David, Bezgrešno Začeće, Salomon, Ilija, Izaija, Amos, Sara, Rebeka, Rahela, Judita, Estera, Zaharija, Ivan Krstitelj, Josip, Ivan, Marko, Matej, Juda, Luka,Pavao i mnogi mi, neki koji ne razumiju, neki koji malo znaju, ali nitko nikada da bi Boga smio definirati jer je Gospodin, kao i biblijski pralikovi, kao i Melkisedek: bez početka i bez svršetka.
Čovjek u Bogu postade grešnik, a Bog se uroni u Rijeku da bi preuzeo te mnoge ljudske grijehe, grijehe neposluha i oholosti Adama i Eve koji počiniše grijeh bludnosti, a u Kajina i Abela već bijaše pohlepa, zavist, ljubomora, krađa, ubojstvo.
Ali prvi grijeh bijaše laž, laž napasti koja se provukla u rajski božanski vrt prema čovjeku.
Biblijska nam povijest dokazuje povijest čovječanstva koja upućuje i na budućnost, i na beskrajnu Božju ljubav i ozbiljnost prema čovjeku u božanskoj povijesti spasenja i neumornih, ponavljanih pokušaja Boga Stvoritelja da svoje stvorenje, čovjeka otme njegovu grijehu, osobnom grijehu i slabosti i nemoći ljudskoj.
Prvo ljudsko ime, ime Adam znači, zajedno s Evom, da su ta stvorenja čovjek, ljudi od početka svijeta, ali i da su zemaljski, porijeklom i pripadanjem, zemljani. Ipak, Bog im ostavi da sačuvaju onu klicu nebeskoga u sebi, ostavi im duha svoga, čak i progovara čovjeku od početka. Čovjek je potekao od Božje volje u kojoj ima početak, ali i ispunjenje svoga čovještva koje posta zbog i od prvoga grijeha propadljivo u povijesti, u vremenu i u vremenima.
U povijesti ljudskoga roda ne postoje dva ista čovjeka, svi ljudi su osobe (persona = maska, lice, ime upućuje na biće koje komunicira s drugima i u odnosima je sa svima i sa svim stvorenim). Taj naziv proizlazi iz zamjenice sebe ili se, odnosno iz pojma vlastite svijesti, sebstva, to jest sepstvo. Osoba ljudska je relacija međuljudska jer osim Gospodina i čovjeka, nitko i ništa nije u takvoj humanoj relaciji, ili bi barem tako jednom moralo biti. Prvi ljudi nadijevaju imena svemu i svoj okolini i stvorenjima jer je čovjek dobio gospodarstvo zemaljsko da ga obrađuje i čuva. Grijeh oholosti uništio je vrlinu posluha Bogu i ti ljudski gospodari uzeli su sebi više nego što im pripada, plod sa zabranjenog stabla, to jest drva spoznaje dobra i zla. Na jednom drvetu se mogu nalaziti samo dobri ili samo truli plodovi. Tu su ljudi naučili zlo i u sebi sačuvali tračak dobroga, to jest nebeskoga na koje zemaljsko nema pravo gospodarenja.
Tako su ljudi spoznavali djelomično sve stvari tijekom događaja o kojima izvještavaju Pisma i Proroci, i Zakon što ga je Bog proslijedio po Mojsiju svojemu izabranom narodu da mu ti ljudi budu jedinstveni narod svet i predraga svojina. Po tom narodu o Bogu su učili i narod i njihovi susjedi.
Spoznaja o Bogu bilo je mnogo i bile su raznovrsne u povijesti. Pod utjecajem različitih događaja misao se i svijest u narodu mijenjala i razvijala u srcu pojedinaca, ali i naroda kao jedne cjeline, zahvaljujući vjeri i božanskoj nebeskoj pouci.
To se ogleda u dolasku Mesije koji sintetizira sva Pisma i Proroke pa i Zakon u jednu razumljiviju cjelinu: sve se objedinjuje u Isusu Kristu, i Sluga Izaije, i Izak Abrahamov, i moć Davidova.
Isus je posljednji Adam, to jest zemljanin koji se razvije na sliku Kristovu ako slijedi volju Boga, Zakon Deset zapovijedi i dođe do Dvije zapovijedi ljubavi, sedam darova Duha Svetoga i njegovih plodova (ljubav, radost, strpljivost, blagost, mir, dobrota, vjera, krotkost, suzdržljivost). U tom postizavanju snage vjere čovjek zaboravlja ono što je nekada znao, prije nego što se njegova misao jako promijenila, i spoznaje nove podatke, uči od Boga vječne i trajne vrijednosti.
Po uzoru na Mesiju i Muku, vjernik spoznaje kako će se približiti Bogu u susret; požrtvovnošću i trudom pameti, duše i tijela jer lomovi su nužni za prijelaz iz grešne na višu humanu razinu čovjeka kao suputnika drugom čovjeku.
Jer kada ne bismo bili jedinstvena cjelina, nikada ne bismo dospjeli do Gospodina u rajskom vrtu, a pri tome putovanju nam pomaže Blažena Djevica Marija, Crkva, Riječ i Kruh što ga lomimo te ostali sakramenti u kojima nas Bog rješava pogubnoga grijeha. Isus je izvor i vrhunac ljubavi, Duh nam daje mudrost, razum, savjet, jakost, nova znanja i spoznaje, pobožnost i strah Božji.
Nema potpunog kraljevstva Božjega na zemlji, nema Svetoga grada dok ne siđe sa nebesa jer sve nam djelomično iščezava, a dolazi savršeno na mjesto nesavršenosti ljudske, po sakramentima, po rođenju za novi život od vode i Duha, i u našem uskrsnuću kreće sve ispočetka u savršenstvu namjera, želja, i ostvarenja. Tako postižemo dobro i u Gospodinu, u požrtvovnim djelima, naše jedinstvo.11.01.2025. 21:12
Sada ostaje vjera, nada i ljubav, a najveća među njima je ljubav u super-čovještvu, odnosno u humanosti koja kulminira ljubavlju za Boga i njegovu volju. Po uzoru na povijest, budućnost ima jasne crte.
No comments:
Post a Comment
just do it