Čemu služi moraliziranje

 

Možda imamo problem s terminologijom i međusobnim razumijevanjem.

Ta, nismo valjda vjerski i općenito tako nepismeni i neuki, pokošeni totalitarizmima, da se moramo pokušati dogovarati oko toga što nam koji odjeljak iz Svetoga pisma uopće zajednički znači.

Uzimamo tvoju ljubav, Isuse, zdravo za gotovo. Kažemo „Bog me ljubi takvoga kakav jesam, zna on da sam ja slab i uvijek će mi oprostiti”.

U ispovijedi postoji riječ koju vjerojatno ne shvaćamo ozbiljno i možda čak nismo uopće svjesni što govorimo ( a to se može dogoditi kada je čovjek ogrezao u grijesima ). Ta riječ glasi ovako : čvrsto odlučujem da ću se popraviti i da neću više griješiti. Ako nema te svijesti, uzalud ti beskrajno Božje opraštanje, moraš podnijeti teže obraćenje, pasti još dublje u grijehe i vratiti se natrag u čistoću i svetost, k Bogu svome koji te uči vjerovati od prvoga dana. To je kao neki trening i drilanje sve dok ne naučiš, na najteže načine, što je ljubav Boga.

Mi si radije uzimamo pravo da Bogu predbacujemo, da od vjere odustajemo i gubimo nadu.

Ali, ako u tom slučaju ne odemo na ispovijed, naši grijesi ostaju i gomilaju se. Ako nemamo istine u svom životu, nećemo moći reći da ćemo se popraviti jer bi to bila laž.

Kao što ogovaranjima i odbijanjima guramo druge ljude od sebe kao loše društvo, tako bismo morali, u obraćenju čistoj Božjoj ljubavi, nagovarati jedni druge na čistoću života koja bi nam donijela sreću i zajedništvo s našim Ocem nebeskim, Sinom Božjim, Duhom Svetim i svim drugim ljudima.

Mi kao da nemamo onaj primjer iz svoga vlastita života i svijeta, života i duše po kojemu bismo prepoznali božansku ljubav. Neki malo nauče vjernost u mladim godinama, neki uče od Gospe i Majke Marije ljubav i odanost, ali i čistoću.

Ipak Bog je taj koji se služi nama i našim dušama i koji ima inicijativu, njegova volja je naša istina i zakon, njegova ljubav i predanost uči se iz Kristovoga gorućega srca na križu, srca koje gori vječno za nas i nikada ne izgara.

Znamo iz Pisama i Proroka (Hošea) kako je naš Bog zaštitnički i ljubomoran. Bog daje ljudima i narodu neke preduvjete koji moraju postojati za ljubav i sreću jer sama ljubav bezuvjetna i sreća laka ne donose čovjeku samopoštovanja pa tako ni poštovanje prema drugim osobama i predmetima.

Slijediti Mariju je dobro, ali to nije prepreka da se poštuje volja i autoritet Boga Oca.

Prorok Hošea poistovjećuje u Gospodinu Boga našega s onim što je čovjeku najlakše shvatiti i što mu je najbliskije, a to je bračna ljubav ili, bolje rečeno, bračni odnosi u kojima je žena nevjerna kao Božji narod, a muž razočaran kao Gospodin.

Božjem vjerniku je lakše otići idolima, ali taj odlazak čovjeka skupo stoji. Idoli se bave prostitucijom i na taj način se klanjaju i žrtvuju ljude i djecu lažnim i izmišljenim bogovima. Žena koja ode, to jest Božji vjernik koji ode lažnim bogovima ponaša se kao bludnica, nevjerna u preljubu od kojega stradava i duh, i duša, i tijelo. Zato se služimo moralnim mjerilima. Na taj način na vrijeme detektiramo opasnost od zadiranja duboko u teže i teške smrtne grijehe ubojstava i pokolja, uz laži, otimačine i krađe. Tome služi moraliziranje.

Prorok Hošea naglašava težinu grijeha u tom zaboravu prethodnih, odnosno prvoga grijeha.

Za brak je potrebna predbračna čistoća, to je početak drila za svetost, da bi ljubav muža i žene u braku bila trajna i čista pa prema tome i blagoslovljena potomstvom, srećom, dugim životom i blagostanjem.

Prorok Hošea grijesima prošlosti osvjetljuje grijehe sadašnjosti, oni su uzroci grijesima sadašnjosti i budućnosti. Otpad od pravog i jedinoga Boga sramotni je grijeh koji je narod počinio protiv Boga ljubavi i milosrđa koji je izabrao svoj narod za svoju predragu svojinu i za svoj sveti narod (Hoš 9,10; usp Izl19,2s):

„Idući od Refidima, dođu u Sinajsku pustinju i utabore se u pustinji. Postave Izraelci tabor tu pred brdom, a Mojsije se popne k Bogu. Jahve ga zovne s brda pa mu rekne:

Obećanje Boga saveznika

»Ovako kaži domu Jakovljevu, proglasi djeci Izraelovoj: ‘Vi ste vidjeli što sam učinio Egipćanima; kako sam vas nosio na orlovskim krilima i k sebi vas doveo.  Stoga, budete li mi se vjerno pokoravali i držali moj Savez, vi ćete mi biti predraga svojina mimo sve narode – ta moj je sav svijet! – vi ćete mi biti kraljevstvo svećenikâ, narod svet.’ Tim riječima oslovi Izraelce.«
7 Mojsije se vrati i sazva narodne starješine te im izloži sve što mu je Jahve naredio. 8 A sav narod uzvrati jednoglasno: »Vršit ćemo sve što je Jahve naredio.« Onda Mojsije prenese odgovor naroda Jahvi.” Izl 19,2-8

Ali,Božjem pozivu na obraćenje narod se gotovo uopće ne odaziva, ostao je tvrdoglav i nijem. Pobožnost i bogoštovlje se pretvorilo u puki formalizam, obraćenje je samo površan i izvanjski čin.

Isus nas toliko ljubi da nam donosi oslobođenje, spasenje sviju naroda, ali s ispunjenim preduvjetima. Moraš se roditi iznova, od vode i Duha, rješavati se grijeha, ući u neopisivo ugodno postojanje u čistoći i neovisnosti, primiti darove Duha Svetoga i pohađati zajedničko vjerničko misno slavlje, lomljenje Riječi i Kruha, pričestiti se i držati do svoje riječi, a još više do Božjih obećanja.09.01.2025. 15:34

„Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube,”;

Rim 8,28a