Tužaljka siromaha

Proteći će možda neki dani

kad se neće vidjeti, ni čuti

što sve čine ptice, ljudi, pčele.

Danas blagoslov je rani,

ovo sve su isti puti

za sve one koji to ne žele.

Poharat će i naše sve veze

neka pošast, bilo koja;

već je viđeno odavno.

Štitit' će nas mlade breze,

duga koja prepuna je boja,

Isusovo Ime slavno.

Za te dane, za te svijetle noći

tražim sad od tebe riječi blage

koje sjećanje su bez prolaza.

Uvijek će nam Bog pomoći

Isusovo Srce, ruke drage;

uz Njega nam neće biti poraza.

U tom istom Kristu ćemo naći

jedni druge kao stara lica,

ali sasvim novih, ljepših crta.

I Baštini svojoj brzo ćemo zaći,

kraljevstvu sa bezbroj ptica,

a na suze neće biti osvrta.

Ako vidiš da sam sama šutnja,

da se ovaj stih prikriva,

znaj da negdje gori u tišini,

da u tami svira moja lutnja

i da ja sam ista, živa;

da se klanjam samo Bogu na visini

i da nemam lađa svojih vez.

Sirotinjsku notu skladam

jer sam ostala na tankoj niti,

suspendirat će me knez

jer ja samo sebi vladam,

neću nikad bogatašem biti

koji spašava se uvijek, ma što bude.

Njima više tovari se, manje nama

jer svi drže oni vlast u ruci,

samo svoje spase važne ljude.

Nas je puno, ali svaka duša sama

kao što je bio Bog u svojoj Muci.

Ako dogodi se da se rastanemo,

znat ću i ja da je tebi slično

i da moli za me srce tvoje

koje takvom životu je vično,

i da želiš da se sastanemo

svi u Bogu koji čuva stado svoje.

04.04.2020. 19:57