Privilegija

Proljeće me svako dijeli

od mojeg identiteta,

sjećanja bi da me koče.

Svaka moja uspomena želi

vratiti me danima svijeta

kao da sam njegovo siroče.

A ja plovim jedrilima

negdje prema pučinama

gdje me ne čekaju zasjede

već me ljubav svojim dodirima

zove k sebi ovim pljuštinama

iza kojih samo slatka jutra slijede

jer će buditi me ribe sve i ptice

da im pripovijedam život svoj

koji počeo je tek u Kristu jakom

koji uspomene smaknuo je nemilice

onog trena kada postao je Pastir moj

da Mu budem sunce svojom zrakom,

da mi novi život odmah da,

da mi bude Prijatelj najbolji

među ljudima od leda.

To je sada moja privilegija,

sad se ravnam po Njegovoj volji.

Krist me poji kapljicama meda

svakog jutra, večeri i dana

kad mi prođe šetnja noćna

i tada mi rajsko Nebo sviće.

I ja postajem Mu ljubav rana,

mlada vjera, nada moćna

jer i ja sam sada živo biće.

29.04.2020. 16:44