Lijep
si, Kriste, najljepši od svega,
besprijekoran
lik je Tvoj za mene
koja
nisam znala ništa o stvarima burnim
jer
me nađe usred bespomoćna bijega
već
zarana, kad su prekrile me sjene,
kada
plovila sam oblacima tmurnim.
Ti
raščistio si nebo kišom, pljuskovima,
sasuo
si na me Duh Tvoj strašni
kao
mnoštvo spoznaja od svake strane.
Miješale
se svete riječi s ružnim znakovima,
probile
moj život, nemiran i strasni,
da
bi ispunile moje srce, moje dane.
Bolesnoga
uma kukavički pratitelji
jarom
svojim držali me čvrsto kao jarci
kad
navale tući se sa bijesnim psima;
košmari
i noćne more kao prijatelji
skupili
se da bi na me popadali udarci
od
kojih je nastajala bizarna mi rima.
Pripovijedali
su šale od kojih mi planu
jaka
vatra što me proždirala sve do srži;
duša
se od ljute boli povukla iz svijeta,
ali
Duh je tada bio već na mome dlanu
da
me blago pomiluje mjesto da me sprži,
da
mi dade snagu mlada ptičja leta,
da
otvori moje krnje srce, iscrpljeni um.
Tada
mnogim darovima dušu mi pomaže,
ljubavlju
i pažnjom, pečatom i pomastima
kojima si ovjenčao vjerom osjećaje, razum.
Dao
si mi bijele ljude da me klonulu osnaže,
osokolio
mi dušu, Kriste, mnogim počastima.
Lijep
si, Kriste, Tvoja me ljepota liječi,
Tvoja
mudrost nježna, Tvoja plemenitost
budi divljenje mi duše, strahopoštovanje.
Tvoja
ljubav tu je, sva u meni, da me spriječi
da
potonem bilo kad u staru vremenitost,
da
popustim pred svim kušnjama u staro stanje.
Makar
nisam duša od velikih djela,
najveće
mi moćno djelo Ti učini
kada
me prozove prije mnogih ludih djevica,
kada
mi pošalje svoga Duha čista, bijela
na
toj dubokoj i usamljenoj pučini
da
Ti priđem bliže, da Ti budem miljenica.
17.04.2020.
10:45
No comments:
Post a Comment
just do it