Želim
Ti nešto reći,
s
tobom govoriti
u
ovaj Gospodnji dan;
želim
do Tebe prijeći,
kao
kiša romoriti,
poremetiti
san
koji
bio je veličanstven,
ali
ga dobro ne pamtim
pa
Tebe sad molim i tražim.
Nisi
uopće bio tajanstven,
još
uvijek od toga plamtim:
snivala
sam snove s Najdražim.
Želim
dovršiti riječi
koje
nisam izgovorila
i
ne znam im kraja, ni zvuka.
Dobre
su poput mliječi,
nikad
ih nisam stvorila
sred
guste tame i muka.
Gledala
sam sjajne grudi,
na
njima zlatnici blještavi
pod
krunom od biserja sama
od
kojih i sunce ludi.
Tad
netko mi oblake stavi
da
suprotna bude tama.
Toliko
volim kiše i rose,
kao
da slavim dolazak brzi
jer
Svjetlo si uvijek moje.
Vile
mi varljive stihove nose,
mnoštvo
me zloduha mrzi,
al'
duga prostire tople boje
na
svako jutro koje doživim.
Hvala
Ti što me se sjeti
u
ovom dugom tunelu mraka
gdje
molim se notama sivim
da
Bog me posjeti
u
sjaju toplih i svijetlih zraka.
Hvala
Ti što me k sebi uze
iz
ova lebdeća beskraja
gdje
vile su postale naporne.
Ti
si mi, Isuse, osušio suze
za
nove dane od kiše i jecaja
jer
one su tako blage i zorne.
To
istinsko raspoloženje
za
dušu koja se trsi,
nagrada
slavna slijedi.
To
stvarno je utaženje
i
nikoga da zamrsi
ono
što najviše vrijedi.
26.04.2020.
09:06
No comments:
Post a Comment
just do it