Vječni identitet

Tko li sam i što,

kakvu me poznaješ

u mojim grijesima

i kada padam na tlo?

Što mi o meni odaješ

u mojim osmijesima?

Bez Tebe me nema.

Jesam li previše loša

u velikoj Milosti?

Rekoše: „Anatema”

i smrt je tu, i njena kosa

dolazi u silosti

da me satre i uništi

svaki put kad molim,

da me snažno pokosi.

Čuješ li, duša mi vrišti.

Bez Tebe ne znam što volim,

a rijeka me odnosi.

Spasi me, reci što želiš

od dlanova duše moje;

nešto ću sigurno učiniti.

I dok sebe nam dijeliš,

ne vidim lice Tvoje,

bojim se da ću hiniti.

I sva ovakva, bez daha,

grešna i loša ka Tebi hodim,

a Ti me preobrazuješ

da nisam više od praha,

da svega se oslobodim.

Ljubavni zakon mi kazuješ.

Koga da ljubim u pustari

gdje susrećem samo Duha

što slavi u meni tri puta Sveta?

Poslije toga sve drugo zaustavi

jer daješ mi vina, vode i Kruha,

najveći dio mog identiteta.

Tvoja sam, Isuse Kriste,

Tebe ću slaviti u danima svim

jer me izbavljaš u ovom padu.

Bar moje ruke su čiste

jer pereš me blagom tim,

jer nećeš me pustiti Hadu.

25.04.2020. 06:36