Najveća radost

Propali dani, dani grijeha i spoticanja

ostaviše zaborav u srcu mome,

samo radost caruje u meni

kako kakva nužna rijeka otjecanja

što se nije svidjela ni koritu svome,

koja ostala je negdje u dalekoj sjeni.

Daleko teku mnoge takve rijeke,

ponornice koje spuštaju se slapovima

u dubine koje paklena su stanja.

Jedva čekam, Kriste, Tvoje ruke meke,

kakve znala sam u mnogim snovima,

da me prime nakon ovoga poslanja.

Srž u grijehu ne zna da je Tvoja,

teške savjesti je, strah ju mori

pa je radost Tvoga oproštenja veća

kao što je radost ova, sreća moja

jer mi glas Tvoj blagoslovom progovori

kao kiša na mom licu koje gori kao svijeća.

Jedva čekam onaj dan od ispovijedanja

da Ti predam strašne noći što su bile,

da sasipam sve pred Tvoje probodene stope.

Jedva čekam jutro Tvoga pripovijedanja

od kojega bježe strašne vještice i vile

i koje će meni biti slavlje suza što se tope.

27.04.2020. 17:33