Nebesnici Kristovi

Nebesnik na zemlji uvijek ima priliku pasti, postati samo zemaljac.

Nebesnik, onaj koji je umro na zemlji, postat će istinski zemaljski i nebeski čovjek.

Da nam nisi dao smrtnosti naše, Isuse, kako bi nam pokazao da nas ljubiš kad mi ne znamo što su božanske stvari, što je božanska ljubav?

Kad mi ne znamo odakle nam potječe taj pojam o ljubavi. Ljubav za nas znači poljubiti nekoga ili jako osjećati privrženost dok ljubav o kojoj Ti govoriš znači odgovarati, žeđati, primati, ispunjavati se u poniznosti.

Svi bismo željeli biti katolici.

Katolici moraju naviještati Krista sami sebi, jedni drugima.

Mir Kristov je mir jedinstva u vjeri.

Mesijanski mir je prije svega mir u čovjeku koji se potpuno oslanja na Gospodina, ma što bilo.

Najljepše je imati potpuno pouzdanje u Tebe, Isuse. Tada Ti vodiš moj život u kojemu ne mogu propasti niti kada pogriješim nešto, kad zaboravim tko si mi Ti i što si mi.

Neću Te zaboraviti, Isuse Kriste, Bože moj, stijeno i hridino moja, moj Gospodine. Čvrsto se moram držati samo Tebe, a ne sebičnosti svoje, niti svoga života, svojih zemaljskih egzistencijalnih pitanja.

„Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti Ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam.” Iv 6,15

Isuse, slično se događa danas.

Želimo Te pograbiti, uzeti Te, neki križić ili sličicu, staviti Te u svoje džepove, ovjesiti oko vrata, manipulirati Tobom jer ne znamo se pouzdati u Tebe istinski, realno, odmah.

Ne znamo se otvoriti, primiti Tvoj tvrdi govor, Tvoju riječ i nauk, predati Tebi svoj život, ma kako on izgledao i ma kako nam se činilo da lebdimo iznad ponora neizvjesnosti. Neizvjesnosti više nema kada se vjernik osloni na Tebe, a da bi to mogao učiniti, mora sebi dokazati u životu s Tobom da si jedina čvrsta hridina iznad onoga ponora, a također i ispod naših stopala, i oko nas, svuda. Jedina čvrsta točka, oslonac i neopisiva sigurnost, to jest mir.

Da bismo si to mogli dokazati, mnoštvo stvari moramo učiniti, moramo imati iskustvo poznanstva s Tobom, da ne pobjegneš u goru, sasvim sam. Tako i ja, moram pobjeći od ovih što pokušavaju i nesvjesno manipulirati Tobom tako da Te stave u neki zatvoreni dio svoga života koji ne zauzima prostor zemaljskoga života, mali dio naših života koji ostavlja mjesta dovoljno za našu zemaljsku egzistencijalnu borbu.

Nema borbe kada čovjek jednom upozna Tebe, Isuse. Borba prethodi upoznavanju, borba sa samim sobom gdje je poprište duša, sama u svojoj savjesti.

Nisi Ti pobjegao s apostolima, izvještava nas ljubljeni Tvoj učenik, Ti si pobjegao od svih kako bi bio sasvim sam u Ocu svome, kako bi mogao smoći nove i nove spoznaje o svojoj snazi među ljudima, među nevjernicima.

Ljudi nemaju vremena jer su im glave prepune zemaljskih briga. Tamo svaka briga stvori deset novih briga. Nemaju vremena za obitelj, za zajednicu, a najviše nemaju vremena za Tebe, za upoznavanje s Tobom. Čitav svijet okupiran je mišlju koja se može označiti paradoksalnim izrazom: „Želim naći vremena za sebe” ili „Pronađite vremena samo za sebe” kao da inače ne brinu samo za sebe.

Jedini Osloboditelj od sebičnosti si, Isuse, Ti i Tvoja riječ. Tvoje su riječi zapravo riječi upoznavanja s vjernikom, riječi približavanja i uspostavljanja bliskijega odnosa s dušom koja Te uvijek zove kad je u nevolji, a često je u nevoljama. Duša je uvijek u nevolji dok se ne osloni potpuno na Tebe, od važnih pitanja do posljednje malenkosti.

Kada nam govoriš da pogledamo ljiljane u polju, mi držimo da to znači da se potpuno opustimo. Ali to ne znači potpuno opuštanje, nikada. To znači čuti Tebe koji im takve upute daješ, primiti Tebe pa tek tada pogledati prelijepe ljiljane koji nadilaze sjaj kraljeva zemaljskih.

Da bi Te duša bolje upoznala, ona mora ožednjeti, mora Te tražiti i žeđati za Tobom. Duša mora postati svjesna da su njene želje, žeđi, gladi i potrebe samo žeđ za Tobom, Isuse. Jer potreba će uvijek biti, a Tebe treba hitno tražiti dok Te čovjek još može naći, dok se još može nekako Tebe napipati.

Ti tražiš drastične promjene u životu kao što je promjena poganske zemaljske duše u nebesku dušu, a ta promjena povlači za sobom promjenu načina života, promjenu zanimanja i radnog mjesta, promjenu u braku, promjenu u čitavoj obitelji.

Bolje je ostati sam na gori, prikloniti se Tebi i pouzdati se u Tebe potpuno, predati svoj život, a tada sve druge promjene dolaze lako. Breme je Tvoje, Isuse, lako dok breme ovoga svijeta donosi samo smrt.

24.04.2020. 08:19

„Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom: da gledaju moju slavu, slavu koju si mi dao jer si me ljubio prije postanka svijeta.” Iv 17,24