Slatko bdijenje

Biti tu, kraj Tebe, slatko bdijenje,

utjeha i svježa, pitka voda živa.

Ti si, Kriste, sveto sjedinjenje,

tu, u srcu si mi, a u Tebi duša pliva.

I kad izdaje me snaga, riječ mi dodaš,

ne bojim se, nije mene strah

jer Te vidim da po vodi hodaš,

jer od Tvoje riječi dobivam i dah.

More se po malo uzburkalo,

okreće na jugo pa se vraća

i mnogo je sidro već u vale palo,

a moja se duša opet nota laća.

Srce Tvoje milosrdno, preveliko

može sve što hoće, sve je dobro Boga

koji mene zove svojom slikom,

koji nudi meni more, lađe, i previše toga.

Kada sklopim kapke, Tvoje gledam lice,

obraze od kremena pokriva Ti kose pramen.

Moje srce ludi kao treperavo krilo ptice

jer Ti puno daješ, Srce Ti je vječan plamen.

Zahvalnice moje tiho hvataju se sklada,

ljubav ta me neće naći ravnodušnom

i u mojoj duši mir, i sveti nemir vlada

kao vjera Djevom prostodušnom.

Dovoljno je samo pomisliti il' se prisjetiti

svega što su moje riječi stavile u note

od kojih si neke udostojio se posvetiti.

Moje suhe lađe usred mora iznutra se pote.

12.04.2020. 23:48