Ljubav
je moja u Bogu tiha,
mir
je obuzima, sigurno sklonište
gdje
oganj ne grmi i ne sijeva,
makar
mi plamti tijelo i psiha,
makar
u srcu postoji zvonište;
ljubav
moja o Milosti pjeva.
Srce
je moje slabašno, staro,
iako
nosi veliku čežnju
koja
sve jačom i tišom biva
jer
govor mi zapinje Božjim darom.
Bog
mi je poslao notu nježnu,
a
srce se moje sad odaziva.
I
nije mi stih toliko snažan,
i
nije mi um sposoban hvata
koji
bi glazbu ovjekovječiti.
Ni
dah moj nije toliko važan
da
bi otvorio nebeska vrata,
ni
da bi mogao note spriječiti.
Izljev
miline kroz mene prodire,
iz
mene leti nekontrolirano
i
ja bih mogla to samo pokvariti
kad
bih dopustila vlastite dodire.
Srce
je moje tako formirano
da
neće se od toga nikad zagariti.
Lijepo
je slušati i promatrati
tu
glazbu anđela od koje se diše,
ali
je najljepše riječi stvarati
jer
one nikada ne znaju stati;
i
ne znam kako mi srce piše,
ni
hoće li vječno nebo rasparati.
03.04.2020.
19:51
No comments:
Post a Comment
just do it