Onog dana kad sam sanjala o sreći,
zaprepastio me mokra blata mlaz.
One noći kad sam plakala zbog tebe, svijete,
suze moje pronašle su izlaz.
Sad ćeš reći da ti moram reći hvala
zato što si od sebe me gurao,
smijao se naporima koje sam ti dala,
što od mene svaki stih i riječ si krao.
Nikada ti srce prokrvariti neće
radi drugih ljudi i Božjih stvorenja.
Niti pravde, niti ljubavi, ni sreće
nemaš, ne trebaš za sebe odobrenja.
Mnoge duše, bezbroj njih, mole za te,
a i ja sam s njima da što više čuje Bog.
I da skine s tebe drač, i da zlato stavi na te
naš Gospodin, Stvoritelj sveg doma tvog.
Mada srce okorjelo može biti,
nada uvijek postoji i živi,
dokle god su ljudi siti,
ali još su mnogi za nesreće krivi.
I koliko dajem jutra za večeri,
i koliko večeri za jutra odmijenim,
ti se, vrli svijete, ne daš novoj eri,
nikad nećeš dati da te Bog promijeni,
mada znaš da ljubi te i pogrešnoga,
iskrivljena želi te poravnati žarko.
I nada se da odustat ćeš od lažna boga,
da ćeš popustiti jer mu svjetlo jače nego sunce jarko.
Možda mokro blato ne grije te dosta.
sve do suha paklenoga plama.
A da sad proplačeš, ako previše ne košta?
Naći izlaz i sa suzama može biti put do Božja Hrama.
12.07.2025. 17:36
"Gospodin je pokazao svoju ljubav prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist umrije za nas. (Rim 5,8)"
No comments:
Post a Comment
just do it