Životni preokret

Davnih bilo je to dana,

tražila sam barem nekoga

da je blizu, poput oceana

ili poput dlana pravog Boga.

Još za Krista nisam znala,

nisam čula uskrsnuće

usred velegrada, ispred žala

gdje je vala silnih raspuknuće.

Bijah tako beskorisna uvijek,

dosadna i smiješna, sitna.

Zapuštena duša tražila je lijek,

ali ona nije bila bitna.

Isus pratio me kao sjena,

mada me je spopadao strah.

Imala sam sreću, ali nisam bila njena,

uvijek tražila bih kratak dah.

Nisam mnoga pamtila imena,

mislila sam da je ukleta mi kuća.

Tada brojila sam bezbroj grijeha, zločina i krimena

kad sam ugledala trag od Uskrsnuća.

Iznenada vidjela sam Svjetlo, čula Glas,

ostala sam tako zapanjena.

I još poslije, kad su rekli mi za Spas,

duša više nije bila zatamnjena.

Krist je znao sve o tome

tko sam, kako osjećam sad život taj.

Da me sada afekti ne slome,

stupao je tiho, poveo me gdje je raj.

I naučio me različite stvari,

Duhom je plemenio mi djela.

Sjećanja i osjećaji, mnogi dari,

rekao mi da od toga haljina je bijela.

Kažem, samo Bog me tako htio,

i moj stih, jače nego itko ikada.

Svu mi nesreću u zrelost je obratio

da bi jednom nastala ta naša Balada.

09.07.2025. 17:22