Svijećo moja, dušo i živote,
s mojim tijelom čvrsto srasla,
s mojim si se duhom napila divote,
pticama nebeskim nisi još dorasla.
Grijesi su ti kao grimiz, nisu bijeli,
nisi halje prala u toj Krvi spasonosnoj.
Tvoje srce svete riječi dijeli,
a nisi dorasla zemlji plodonosnoj.
Samo piješ vodu Krista, u sebe pospremaš,
prebireš po tajni, tako zabljesnuta.
Kome služiš kad ni prijatelja nemaš,
kad se sklanjaš iza zida, tako podlegnuta?
Zar je križ taj samo jedna rana,
duboka i otvorena kao crni bezdan?
Zar ti pamet nije staza obasjana?
Zar si zapala u neki tuđi dan?
Sve te optužbe ti frcaju po glavi,
na to ti si naučila od malena.
I zar nećeš prijeći rijeku gdje je izvor pravi?
Zar ćeš popustiti kao raspuknuta stijena?
U mom srcu Duh me Sveti tješi,
vremena mi daje da počivam
dok se ova teška kriza sva ne riješi,
ne da meni niti trena da izbivam.
Molim, slavim Boga, a on slavi mene,
gladnu pravednosti vodi dalje me odavde
gdje me izvukao nekada iz mračne sjene
jer moj Isus je Knez počinaka i Kralj pravde.
21.02.2024. 09:30
No comments:
Post a Comment
just do it