Jutrima još dok je tama,
prije praskozorja sveta dana,
u toj tmini sasvim sama,
čekam da mi svane pjesma znana.
Lijepo li je dočekati
takav mir i spokoj srca
i bistra se uma dočepati
za kojime duša grca.
Odgovorna za to malo svijeta,
za taj mali dio duše i života,
kao da sam kaplja rose cvijeta,
tako laka, prepuna vrednota.
Nema silnih pritisaka,
nema ljudi koji uzaludno traže
i stisaka praznih šaka;
takvo svitanje mi je najdraže.
Što se htjelo, to se je ostvarilo,
što se mora, to se rado čini.
Ne mari se više ono što se marilo,
nije moje sve što čovječanstvo hini.
Nisu moje prevare i i himba,
nisu moji nemiri i čežnje.
Kao da sam dijete usred limba,
slobodna od nezdrave i tuđe težnje.
U tebi sam, Majko, Kriste, Bože,
kao tvrđa čvrsto zaštićena.
Samo ono što se sačuvati može,
to je vječnost ova zasićena.
17.03.2024. 04:26
No comments:
Post a Comment
just do it