Sad mi se pjeva,
sasvim neutralno
da bol mi ne sijeva,
da nije javno.
Sad mi se sanja,
sad mi se putuje
da vidim zdanja
gdje vjetrovi huje,
gdje nemiri bježe
da bi se skrili
gdje ljubav liježe,
da bi iznjedrili
od sebe ploda,
kako apstraktno!
Ima li roda
sunce egzaktno
kad prestanu kiše?
Spaljeno tlo
i prašina briše
dobro i zlo,
ali vjera ostaje
u trajne vrijednosti
jer svijet još traje
u duševnoj čednosti.
O, Isuse moj
što poznaješ duše,
primi taj poj
kao molitvu suše.
20.03.2024. 18:59
No comments:
Post a Comment
just do it