Izvan grada u tebi sam, Kriste,
jer si svugdje ti, i na križu često.
Miluju me ruke uskrsnule, čiste,
na njima je srcu mome mjesto.
U tom kraju noćnih mora, teških snova
gdje i zvjerad nalazi svoj nespokoj,
ti si svjetlo, utjeha si veća svakog jutra nova;
i tu vladaš, vodiš me u zaklon svoj.
Ti si moje sjećanje, moj život kasni
i moj um što prekriva ga prah.
Bez tebe ni pogledi mi nisu jasni,
a u tebi ja sam jedan oživljeni dah.
Na tom svijetu siromaha, bolesnika
gdje se ne može ni proći ulicama,
gdje su i aleje živih uzora i spomenika,
odsječeni raduju se rajskim uzicama
kao hrani vječnoj od koje se plamti.
S tobom, dragi Bože moj, koža diše,
pamet samo dobru nadu pamti,
srce ljubi te u svemu i od svega više.
30.04.2024. 03:18
No comments:
Post a Comment
just do it