Ne možeš naučiti me nadanjima
kad je ova nada naziv za životne izvore,
za početke u svim skladanjima
i za svaki novi dan i jutro što se stvore.
To su elementi koje svi oduvijek znamo,
i da smo u Bogu u sigurnim rukama,
ma kako se ponašali za se ili tamo
gdje pogiba Krist u svojim mukama.
Neću oponašati te, prestani me zvati
u tim svojim traganjima za čim svetim,
na ta tvoja putovanja prema rosi što se zlati
jer ja samo čujem ptice, ne da letim
već da razgovaram i da se povjerim
Bogu svome kako dobila bih uslišanje.
To je jedini mi način da Krista ne mjerim,
da ga ne tražim u grijehu utišanje,
da ga spoznam svojim u dubokoj tami
kao i na sunčanome svjetlu il' u borbi.
Zar ne vidiš da u zajedništvu svi smo sami,
jedinke i osobe, pozvane u svetoj tvorbi?
Što ti vrijedi sav tvoj trud
ako pravi poziv ti ne slijediš,
ako bilo koji poziv za tebe je lud,
a samo ti tuđe zvanje vrijedi?
Speri prašinu sa svoga lica,
svaki vjeran odaziv je svet
ako siguran si, ako nisi neznalica,
ako ti je jasan sveg života sjet.
Niz je odluka u životu svakom
koje upisane su u vječnosti
i na dlanu tvome, i u srcu jakom,
koje nisu vrijedne oprečnosti.
Izbor od početka uvijek isti stoji,
isto zvanje, uvijek ista svetinja.
Duša si u Bogu svoju sudbu kroji
koja u dubini njena srca tinja.
04.04.2024. 20:25
No comments:
Post a Comment
just do it