Tvoja riječ i glas katkada me slome,
pozorna sam uvijek da Te ne izgubim
u toj žurbi, nemiru i košmaru
kada ne dopuštam da mi ruke zastanu od kome
samo stoga što Te tako slabo slijedim, ali ljubim
u svom razbuktalom duševnome žaru.
Ali vjernost, to je ona koja sve podnese,
koja mi otvori sve te sasvim nove obzore, vidike
nakon svakodnevnih bujica i struja
u koje me baca zakon i ljubav istrese
pa me vrati k žalu gdje se moli ispred svete slike,
pred Raspelom iz kojega samo život buja.
Molitva mi riječ i svijest, misao i otkucaji,
užurbana šetnja ispod Tvojih, Kriste, pogleda i smrti
da sve vidim, da sve čujem i preživim.
To su rituali, obredi i nikada dograđeni su običaji
jer je uvijek novi dan u srcu koje Tvoje breme prti
da ne padnem, da još nešto strašnije ne skrivim.
To su tako dugotrajni svi momenti, i godine kratke,
to se uvijek zbiva, svugdje se ponavlja
poput uspinjanja ljestvama što se spiralno zavrte.
Tako gledam kazaljke i proživljavam satke,
tako žuljam stope noći koja se ne zaboravlja,
brišem suze dana bez vremenske crte.
A Ti pomažeš i pripovijedaš u strpljenju
kojega ja nemam od siline i oduševljenja,
čekaš na me kao djeva zaljubljena, čista
jer nalazi život uskrsnuća u trpljenju.
Ništa nikad nije isto, uvijek sve se mijenja,
samo glas Tvoj, Tvoja riječ je uvijek ista.
01.10.2020. 22:21
„Ovo je moja zapovijed:
ljubite jedni druge
kao što sam ja vas ljubio!”
Iv 15,12
No comments:
Post a Comment
just do it