Nadahnuća duha

 

Dugo putovanje prema sjeveru,

brzi povratak do sjedišta,

odlazak na jug uz čvrstu vjeru,

ne znači gubitak jasnog središta.

Cilj je uvijek isti, nepomičan,

u vremenu stoji pa ga potrebno je znati.

Niti duge noći, niti kratak dan

nisu neophodni da se putovanje skrati.

Potrebno je od ljubavi malo

i od Boga blagoslov za putovanja.

Nije vrijeme car da bi kraljevalo,

nije svemir prostor za spoznanja

već je čovjek taj što kormilari,

što ga vodi nadahnuće duše.

Sve to znaju svi mornari, i lovci, i ribari,

nikada ih vrijeme ili prostor ne uruše

nego samo, možda, neki drugi stvor.

Bog će dati molitelju svome

da on brzo pronađe svoj dvor

tamo gdje su stvari duhovne sve trome.

Jer u križu Boga prolaze sve stvari

i emocije, spoznanje, zvijezde i divota.

To je onaj cilj koji se ne kvari,

čvrsta točka svemu, mjerilo života.

Daleka su putovanja duha u jedinom Bogu

koja se u svijetu poput ogrlice nižu.

Zato svi mornari svome cilju stići mogu,

zato šaljem svoje lađe prvo Isusu na križu.

16.10.2020. 22:35

„Ja sam vrata.
Kroza me tko uđe, spasit će se:
i ulazit će i izlaziti
i pašu nalaziti.”

Iv 10,9