Biti poslušan nipošto ne znači podnositi prisilu i slijepo se podlagati: posluh je slobodno prianjanje uz Božji naum što je još skriven u misterij, ali ga Riječ predlaže na vjerovanje; on čovjeku omogućuje da od svog života učini služenje Bogu i da uđe u Njegovo veselje.
Bog ima vrhovničku vlast. To što umiruje oluju ili izgoni zloduha, dokaz je da mu se priroda, i zvijezde, i vjetrovi i more pokoravaju.
Ti čini moći izazivaju religiozan strah; Biblija je puna udivljenja i zahvaljivanja pred šutnjom svemira koji priznaje svoga Gospodara, ali još više pred radosnim zanosom stvorova što hrle odazivajući se Božjem glasu.
Pred tim žarom najljepših stvorova u ispunjavanju poslanja što ga im Bog doznačuje u svemiru, čovječanstvo, zatvoreno u neposlušnost, nesvjesno i bolno dočarava kakav bi bio morao biti njegov posluh, a Bog mu daje da nazre i da se nada onom spontanom i jednodušnom posluhu koji će iskazivati stvorenje izbavljeno poslušnošću Njegova Sina.
Adam već u samom početku uskraćuje Bogu poslušnost, uvlačeći u svoju pobunu sve svoje potomke i podvrgavajući stvorenje ispraznosti. Adamova pobuna pokazuje, po opreci, što je to posluh i što Bog očekuje od njega: posluh znači podvrgavanje čovjeka Božjoj volji i izvršavanje zapovijedi kojoj ne uviđamo smisao i vrijednost, ali naziremo njen značaj božanskog imperativa. Ako Bog zahtijeva od nas posluh, to je stoga što želi ispuniti neki naum, izgraditi neki svijet i što Mu je potrebna naša suradnja, naš pristanak u vjeri. Vjera nije posluh, ona je njegova tajna: posluh je znak i plod vjere. Adam uskraćuje posluh zato što je zaboravio Božju riječ i slušao glas Eve i napasnika.
Da bi spaio čovječanstvo, Bog budi vjeru u Abrahama, a da bi tu vjeru sebi osigurao, daje da ona prođe kroz posluh. Sav Abrahamov život počiva na Božjoj riječi, ali ta mu riječ neprestano nameće nužnost da ide naslijepo i da vrši čine kojima ne može dokučiti smisla. Stoga je posluh za njega kušnja, iskušenje u koje ga Bog dovodi, a za Boga neprocjenjivo svjedočanstvo.
Savez traži potpuno jednako držanje, on uključuje u sebi povelju, Zakon, niz zapovijedi i ustanova koje uokviruju život Izraela, a svrha im je da po njima Izrael živi kao Božji narod. Više tih odredbi nalaže obavezu posluha prema prema ljudima, prema roditeljima, kraljevima, svećenicima. Često su te dužnosti već upisane u čovjekovu narav, ali Božja ih riječ ugrađuje u svoj savez i čovjekovo podlaganje čini posluhom u vjeri. Budući da je vjernost Zakonu prava samo u pristanku uz Božju riječ i savez, posluh Božjim nalozima ne znači ropsko podvrgavanje nego hod ljubavi.
No, čovjek je rob grijeha, nesposoban je poslušati Boga, premda u dnu srca za tim teži. Da se čovjek do toga vine, da nađe Zakon u dubini svoga bića, potrebno je da Bog pošalje Slugu, da Mu svako jutro uho budi, kako bi čovjek mogao reći: „Evo dolazim...Milje mi je, Gospodine, vršiti volju Tvoju (Ps 40)”.
Isusova je poslušnost naš spas i omogućuje nam da opet nađemo posluh prema Bogu. Život Isusa Krista, od Njegova ulaska u svijet pa do smrti na križu bio je poslušnost, to jest prianjanje uz Boga preko čitavog niza posrednika: likova, događaja, ustanova, Pisama Njegova naroda, ljudskih vlasti. Nije došao da vrši svoju volju nego volju Onoga koji Ga posla, sav Mu je život protekao u običnim dužnostima posluha prema roditeljima, zakonitim vlastima. U muci Njegov posluh dosiže vrhunac: bez otpora se predaje ljudskim i nepravednim vlastima, iskustveno nauči poslušnost od onoga što je pretrpio, od svoje je smrti načinio Bogu najdragocjeniju žrtvu – žrtvu poslušnosti.
Isus Krist je svojom poslušnošću postao Gospodin komu je dana sva vlast, nebeska i zemaljska: stoga je pravo da Mu bude poslušan svaki stvor. Upravo po Njemu, po poslušnosti Njegovu evanđelju i riječi Njegove Crkve čovjek dopire do Boga u vjeri, izmiče iskonskoj neposlušnosti i ulazi u misterij spasa: Isus Krist je za je za kršćanina jedini Zakon. Taj zakon uključuje i poslušnost zakonitim ljudskim vlastima, roditeljima, gospodarima, mužu, javnim vlastima, prepoznavajući u svemu tome Božju vlast. Ali kršćanin uvijek sluša samo zato da služi Bogu, zato je i sposoban, ako treba, prkositi nekoj nepravednoj naredbi i radije se pokoriti Bogu nego ljudima (Dj 4,19).
22.10.2020. 10:31
Pavlova molitva
„Zato prigibam koljena pred Ocem,
od koga ime svakom očinstvu na nebu i na zemlji:
neka vam dadne po bogatstvu Slave svoje ojačati se po Duhu njegovu u snazi za unutarnjeg čovjeka
da po vjeri Krist prebiva u srcima vašim te u ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni
mognete shvatiti sa svima svetima što je Dužina i Širina i Visina i Dubina
te spoznati nadspoznatljivu ljubav Kristovu da se ispunite do sve Punine Božje.
Onomu pak koji snagom u nama djelatnom može učiniti mnogo izobilnije nego li mi moliti ili zamisliti —
Njemu slava u Crkvi i u Kristu Isusu za sva pokoljenja vijeka vjekovječnoga! Amen.”
Iz Poslanice Efežanima, glava 3, redak 14-21
No comments:
Post a Comment
just do it