Smisao smrti

 

Uvod

„Boravište mrtvih, u koje je umrli Krist sišao, Sveto pismo zove podzemljem, Šeolom ili Hadom, jer su oni koji se ondje nalaze lišeni gledanja Boga. To je zaista, u očekivanju Otkupitelja, stanje svih mrtvih, zlih ili pravednih, što ne znači da im je udes istovjetan, kako to Isus pokazuje u prispodobi o siromašnom Lazaru primljenom 'u krilo Abrahamovo'. Upravo te svete duše, koje su čekale svog Osloboditelja u Abrahamovu krilu, Isus je oslobodio kad je sišao k mrtvima. Isus nije sašao nad pakao da oslobodi proklete, ni da razori pakao prokletstva, nego da oslobodi pravedne koji su mu prethodili (KKC 633).”

Sprovodni Nagovor

„Ništa u našem životu nije tako sigurno kao činjenica da ćemo umrijeti.

To je prestanak našeg ovozemnog života i napuštanje svega što imamo i što jesmo. To je prekid svih naših nauma i snova. Htjeli bismo zaboraviti i u sebi ugušiti misao na smrt.

No, ta misao nesmiljeno prožima sve naše dane i pokazuje nam privremenost i prolaznost svega što činimo. Neki smrt smatraju besmislom i prazninom. Može li se to gledanje uskladiti s današnjim isticanjem dostojanstva i vrednote ljudske osobe? Može li čovjek prijeći u ništavilo te zauvijek prekinuti veze s drugim ljudima?

Poput svoje braće ljudi koji ne vjeruju u Boga, i mi kršćani se suočavamo sa sablazni smrti. Imi poput njih tražimo njezin smisao. O njoj razmišljamo i gajimo u sebi nadu i čežnju za životom. Krist nam otkriva smisao smrti. Mi smatramo da je ona svršetak, a Krist govori da je ona prijelaz. Svojim uskrsnućem je pokazao da život izvire iz smrti. Svaki čin naše ljubavi i samoprijegora pomaže nam da prelazimo iz smrtnog života u život vječni. Život nam pomaže da se izričemo i izgrađujemo, a smrt svemu daje točku i onda smo ljudi u punini. Tek tada postaje svatko od nas čovjekom – dovršenim i izrečenim. Stoga je smrt za nas poziv da živimo i smislenim činimo svoj rad i svoj život kako bi jednom mogli zauvijek taj život širiti na druge.

„Zagonetka ljudskog položaja dostiže svoj vrhunac pred licem smrti.

Ne muči čovjeka samo bol i sve veći rasap tijela nego ga također, dapače još više, muči strah od ugasnuća za vazda. I po prirodnom nagonu svoga srca ispravno sudi kad s jezom odbija posvemašnje razorenje i nepovratno skončanje svoje osobe. Klica vječnosti što je u sebi nosi, nesvediva na samu materiju, buni se protiv smrti. Svi pokušaji tehnike, ma kako bili korisni, ne mogu smiriti tjeskobu čovjeka: naime, produženje biološkog trajanja ne može mu utažiti one želje za daljnjim životom koja je neodjeljivo ukorijenjena u njegovu srcu.

Dok je pred smrću nemoćno svako maštanje, Crkva, poučena božanskom objavom, tvrdi da je Bog stvorio čovjeka za blaženi cilj s onu stranu zemaljske bijede. Štoviše, kršćanska vjera uči da će ta tjelesna smrt, od koje bi čovjek bio pošteđen da nije sagriješio, biti jednom pobijeđena kad svemogući i milosrdni Spasitelj vrati čovjeku spasenje što ga je svojom krivnjom izgubio.. Bog je naime pozvao i poziva čovjeka da čitavim svojim bićem prione uza nj u vječnom zajedništvu nepropadljivog božanskog života. Tu je pobjedu Krist izvojevao uskrsnuvši na život, nakon što je svojom smrću oslobodio čovjeka od smrti.

Svakome čovjeku koji razmišlja vjera, predočena solidnim argumentima, pruža odgovor na tjeskobna pitanja o njegovoj budućoj sudbini; ujedno mu omogućuje da u Kristu bude u zajedništvu sa svojom predragom, već preminulom braćom i sestrama,ulijevajući mu nadu da su oni već postigli pravi život kod Boga (II. vatikanski sabor, Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu, br. 18)”.

Molitva za bliske pokojnike

Hvala Ti, Gospdine, za osobe s kojima dijelimo tugu i radost svagdanjeg života, osobito za one koji su nam bili tako bliski i dragi, a napustili su nas s ovoga svijeta.

Zahvaljujemo Ti za ljubav i razumijevanje koje su prema nama pokazivali, za njihovo prijateljstvo, za mir koji su među nas donosili, za lijepe riječi koje su nam upućivali.

Dok osjećamo bol i prazninu zbog njihove odsutnosti tijelom, molimo Te, daj nam svijest duhovne povezanosti s njima. Udijeli im vječni život, a nas vodi do trajnog susreta s Tobom i snjima u vječnosti. Amen.

Zaljučak

Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog svake utjehe, koji nas tješi u svakoj našoj nevolji.

Preporučujemo Ti, Gospodine Bože, dušu službenika ili službenice Tvoje ili Tvojega za kojeg smo i žrtvu (misu, Euharistiju) Tvoga Jedinorođenca prikazali, da umrijevši svijetu, Tebi živi, a grijehe što ih je po ljudskoj slaboći počinio, Ti oprosti premilostivom svojom dobrotom. Po Kristu, Gospodinu našemu. Amen.

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine,

i svjetlost vječna svjetlila mu.

Počivao u miru.

Duša njegova i duše svih vjernih mrtvih po milosrđu Božjem počivale u miru. Amen. 30.10.2020. 03:00

Molitva za duše u čistilištu

Milosrdni Isuse, koji si dragovoljno pretrpio tolike muke da otkupiš duše iz vlasti neprijatelja, smiluj se dušama u čistilištu.

Usliši ih, milostivi Gospodine, i oslobodi da zajedno sa svim svetima uživaju Tvoju dobrotu u Tvojemu kraljevstvu. Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu, Pokoj vječni daruj im...

PSALAM 130 (129)

Pouzdanje u Boga

 Hodočasnička pjesma. Iz dubine, Gospodine, vapijem tebi:
2Gospodine, čuj glas moj!
Neka pazi uho tvoje
na glas moga vapaja!

3Ako se, Gospodine, grijehâ budeš spominjao,
Gospodine, tko će opstati?
4Al’ u tebe je praštanje,
da bi te se bojali.

5U Gospodina ja se uzdam,
duša se moja u njegovu uzda riječ.
6Duša moja čeka Gospodina
više no zoru straža noćna;
više no zoru straža noćna
7nek’ Izrael čeka Gospodina.
Jer je u Gospodina milosrđe
i obilno je u njega otkupljenje;
8on će otkupiti Izraela
od svih grijeha njegovih.

„Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi biti oživljeni.”

1 Kor 15,22